Kako smo odlučili ljetovati umjesto na moru u planinama
Nakon vrućine Rovinja i Brijuna, ostatak smo godišnjeg odlučili provesti na nekom hladnijem i prozračnijem mjestu, s (još) više prirode i istraživanja: pa je izbor lako pao na planine! Osim toga, Liv je na moru pokupila laringitis pa su planine bile i preporuka doktora: a s obzirom da smo ih planirali i sami, savjet stručnjaka se poklopio s planom! Istraživala sam što bi bilo idealno, a pritom i relativno blizu. I tako je izbor pao na Sloveniju: konkretno, Veliku planinu i Logarsku dolinu!
Smještaj sam, kao i obično, našla na internetu, konkretno u turističkoj kmetiji Visočnik koja se nalazi 45 min od Velike planine i 40 minuta od Logarske doline (ali u drugom smjeru): dakle, baš između naših glavnih odredišta! Ono što nismo znali jest da se smještaj nalazi duboko u brdu i da se „imaš kaj“ voziti do tamo, dok civilizacija polako ali sigurno nestaje za tobom. Da, znam, htjeli smo u prirodu, ali baš nedođija…u jednom sam se trenutku čak pitala kamo mi to idemo, a onda smo stigli.
I bilo mi je jasno: došli smo u raj na zemlji! Predivna priroda, fantastični pogledi, ništa manje genijalan smještaj: i to onaj kojeg sam odabereš! Naime, u turističkoj kmetiji Visočnik možeš birati između tri smještaja:
- smještaj u glavnoj zgradi (apartman)
- glamping kućica (ali ne tipični glamping gdje si u šatoru, već preslatka glamping kućica u prirodi)
- domaće i autohtono spavanje na sijenu (da, dobro ste pročitali – spavanje na sijenu ☺)
Iako nam je opcija c bila veoma primamljiva, ipak smo se odlučili za b, glamping kućicu. Postoje samo 3 glamping kućice. Čiste su, uredne, šarmantno namještene… i odmah da vam kažem, nemaju wc-a. No, bez brige, nema niti čučavca ni čučanja u grmlju! WC se nalazi točno 10 metara od kućice, a svaka kućica ima svoj WC. Dakle, nema šeranja WC-a u smislu da tri kućice dijele jedan – to bi mi već bilo malo neprihvatljivo i zato mi je super što svatko iam svoj.
Tekuća voda za osobnu higijenu? Hvala što me pitate, eto je na koritu – baš kao nekada u svakom starom selu ili lektiri s tragičnim junakom! No naravno da ovdje ništa nije bilo tragično, čak štoviše: do daske smo uživali u tom old school ugođaju, a Liv je doslovce odvalila od sreće što je zube prala ispod vedrog neba. Inače nema problema s pranjem zubi, no ako imate klinca koji to baš ne voli: eto vam ideja, isprobajte korito! ☺
Smještaj se nalazi usred predivne domaće farme s kravama, kokama i kozama koje sve slobodno šeću po imanju. Tu je i ogromni pas Doni, dobroćudni div s kojim se Liv odmah sprijateljila mada je triput veći od nje: a uz njega, totalno se očarala i kravama na farmi! Krave su joj tako postale novi hit i nje ih se mogla nagledati na pašnjaku koji se nalazio u blizini kućice. Naši domaćini bili su sjajni – ugodni, simpatični i nenametljivi ljudi koji su nas dočekali s rakijom i klopom, a super hrana se nastavila kroz sve dane boravka. Sve je bilo domaće: maslac, kruh, džemovi, kobasice, sir…jednostavno, ne možeš prestati jesti!
Velika planina
Kad smo Liv napokon odvojili od krava, a sebe od stola s domaćim doručkom, bilo je red na Veliku planinu. Do nje nam je trebalo 45 minuta. Ukucali smo likaciju u GPS, no on nas je odveo na posve drugu stranu! Naime, planini se može pristupiti s dvije strane, a mi smo trebali onu s gondolom. Druga je strana ona na kojoj možeš parkirati auto i pješačiti do vrha (do gore se uopće ne može autima, što je super).
Na stranu gdje je gondola očekivali smo gužvu, no nije je bilo – veća gužva vlada na našem dragom Sljemenu! Vožnja u gondoli je za one hrabre! Do gore ti treba svega pet minuta, no takvom brzinom da ti pamet stane. Doslovce piči i prilično je strma, a u nju stane oko 30 ljudi. Košta 20 eura po odrasloj osobi, klinci poput Liv ne plaćaju vožnju. Ako volite brzinu i strminu, nemojte propustiti – pogotovo u pratnji pustolovnog klinca!
Kad dođeš pred vrh, do njega možeš pješice ili pak u domaćoj old school sjedečnici koja je veoma spora, ali genijalna i autentična. Gore te vozi oko 20 minuta, a o predivnom pogledu ne moram ni pričati!
Iako smo se dobro obukli i pripremili, nismo očekivali da je vrijeme na planini baš toliko varljivo. U par sati se promijenilo isto toliko puta (dobro, ipak nije pao snijeg ☺). Zato, savjet svima, pogotovo ljeti: u ruksaku ponijeti duge rukave. Jakne, kape, šuškavce – da, da, usred ljeta! Bilo mi je tužno gledati brojne klince i roditelje kako se oko nas smrzavaju u ljetnoj obleki – bar u ona doba kad je bilo hladnije, mada je bilo i perioda kad smo bili u kratkim rukavima. No, za planinu uvijek treba biti obučen slojevito. Šteta bi bila da vam provod propadne jer se gore kuhate ili pak smrzavate! U neko doba je pala i kiša, što je na planini zbilja ekstra doživljaj. Sve šumi, miriši, prekrasno izgleda: naravno, nije zgorega kad guštate pod kišobranom!
Još jedan savjet – za manje klince poput Liv, furajte i nosiljku. Nas je naša spasila kad bi se Liv umorila, iako je velik dio puta prehodala solo. Išli smo u smjeru Malog sela gdje ima puno tzv.koča s domaćom hranom koju, jasno, možete kupiti i za doma. Prodaju se sir, štrukle, štrudle, sirne štrukle s umakom od šumskog voća (prefini domaći specijalitet). Teren je lagan za šetnju i super za klince. Ručali smo u planinskom restoranu u kojem nas je dočekao pravi old school pastir, atrakcija i maskota čitave planine. Kad je zasvirao u rog, Liv je odvalila! Klopali smo domaće kobasice s ričetom i zeljem, a Liv nam nakon ručka zaspala na klupici: od klopanja, igre i planinskog zraka!
Kad smo se vratili na smještaj u kmetiju Visočnik, već budnu Liv je dočekalo pravo iznenađenje: mužnja njene frendice koze! To je trebala vidjeti još ujutro, no naravno da smo svi nenamjerno prespavali. Druga prilika došla je kasnije. I u tome se okušala i bila oduševljena: baš kao i ja što je to iskusila! Nakon finih pastrva za večeru, otišli smo spavati u našu glamping kućicu: jer sutra nas je čekala Logarska dolina!
Logarska dolina
Odmah spojler, prekrasna je! Na ulazu plaćaš oko 7 eura po odrasloj osobi, klinci naravno opet sve za džaba ☺. Na ulazu je super krajobraz i photopoint, ne propustite okinuti koju. Slike zbilja sjajno ispadaju i jedva čekam da ih uokvirim – a vjerujem da ćete i vi poželjeti svoje!
Glavno odredište Logarske doline bili su ondašnji slap i popularna Fairytale Forest, koja je to što joj ime govori: čarobna, bajkovita i stvorena za klince! Riječ je o odličnom konceptu koji spaja storytelling i genijalno uređen tematski prostor, posvećen domaćim slovenskim bajkama te svima znanim bajkama slavne braće Grimm. Svaki punkt (a ima ih čak 21) je dio neke priče. Tu su Petar Klepec, Pepeljuga, Tri prašćića…možete zamisliti Livinu reakciju!
Osim što je zabavno, sve je jako eko. Sve je, naime, napravljeno od drveta! Svaki punkt ima tablu s kratkim opisom priče, tako da je možeš ispričati klincu (ako je već ne znaš ili si zaboravio). Također, ima punkteva gdje upoznaješ floru i faunu šume, da klinci iz bajke i uče o prirodi! Sve je napravljeno s ciljem da se zabaviš, totalno spojiš s predivnom prirodom a pritom, naravno, čak i dobro najedeš! Klopa je pripremljena u „suradnji“ s bajkama. Preporučujem trgance sa sušenim kruškama, koje su glavna klopa jedne slovenske bajke: a uz to, razumije se, mirisne i fine! Cijela tura traje oko sat vremena, naravno i više ako se duže zadržite. Mi smo u komadu ispričali sve priče i upoznali svakog bajkovitog stanovnika!
Još jedna super stvar – gužve nije bilo! U šumi smo bili sami, samcati. Naravno, u dobrom društvu likova iz bajki! Da sve ne bude tako idealno, moram upozoriti na nešto vrlo važno. Čuvajte se krpelja i pregledajte klince! Nažalost, krpelja ima poprilično, a jedan se udomio baš na Livin vrat. Skinuli smo ga po „sam svoj majstor“ receptu, odnosno na stolu planinskog restorana i bez drame je podnijela cijelu operaciju. Note to myself, nositi pincetu – što svakako i vama preporučujem!
Nakon ručka i operacije, otišli smo na poznati dolinski slap Rinka. Do njegove blizine može se autom, nakon čega slijedi šetnja od desetak minuta. Za manje klince furajte nosiljku! Put je zaista strm i ne znam kako bi Liv mogla proći ga bez nosiljke. Odnosno, znam – nikako! Ovo ne vrijedi za starije klince, pogotovo ako su pritom još i spretniji. Bit će im prava adrenalinska avantura! Slap je predivan – no malo nam ga je pokvarila činjenica da smo se doslovno kuhali od vrućine!
Naime, poučeni planinom, dobro smo se obukli, samo je ovaj put sve to bilo višak. Sa slapa smo se zaputili u Zgornje jezerče, s ciljem da još prošećemo i popijemo kavu. Odlazak se činio pravi mačji kašalj. Od slapa do jezera je 40 minuta vožnje, ali vožnje u stilu Brzih i žestokih! I to ne zbog nekog stiskanja po gasu, već slaloma i serpentina po zavojitoj cesti koja nas je prilično izgnjavila i preznojila (kao da do tada već nismo bili skuhani). Ipak, isplatilo se. Prošetali smo jezerom i popili kavu, što svakako preporučujem i vama. Naravno, ako preživite cestu i ako klinci nisu skloni rigoletu!
Sve u svemu, u prekrasnoj Sloveniji bilo nam je super i sigurni smo da se brzo vraćamo. A kako smo se proveli na slavnim Dolomitima – Pogledajte na ovome linku – DOLOMITI
