Za Roglu smo se odlučili gotovo pa spontano – otprilike u trenu kad je pao snijeg!
S obzirom da se u Sloveniji to dogodilo pred sam dugi vikend, istog smo ga trena odlučili iskoristiti boravkom u prirodi, na sanjkama i skijama – a već znamo da Rogla ima sve to!
Na Rogli smo već bili. Doduše, ne na spavanju i ne s malim djetetom, pa je bilo vrijeme da i to isprobamo. Naš kratki vikend izlet ujedno smo isplanirali kao malu provjeru kako će se Liv snaći na skijanju kojeg ove zime planiramo u Austriji, pa da odmah znamo što nas tamo čeka – buduća Janica ili ipak ne!
Šalim se, naravno, u ovom dijelu s Janicom. Jednostavno, željeli smo u praksi provjeriti što Liv kaže na skijanje i s obzirom da ima samo dvije godine, je li za taj sport još uvijek premalena. Igrom slučaja, naši obiteljski prijatelji su instruktori skijanja pa su nam dali neke korisne savjete vezane uz Livinu dob i skijanje. No, otom potom – hajmo ispočetka!
S obzirom da smo se na Roglu uputili baš pred dugi vikend, bili smo spremni na ogromne gužve koje nas i jesu i nisu dočekale na odredištu. Kažem jesu, jer automobila je zaista bilo mnogo, no s druge strane nije nam se činilo „gužvovito“ jer se sve to more ljudi na skijalištu nekako razvodnilo po prostoru i imali smo dojam da nismo „sardine“, što je svakako bio dobar start za nas! Smještaj smo uzeli u hotelu Rogla koji se nalazi na samom skijalištu kako bismo bili što bliže stazi i ostalim snježnim aktivnostima koje smo jedva čekali. Unutar hotelskog smještaja postoji i polupansion koji je zapravo i jedino moguće uzeti bez dodatne nadoplate (ako želite uzeti i ručak u hotelu, bit će potrebna nadoplata). Hrana je korektna i klasična – pohanci, bolonjez i slične relativno brze i zasitne stvari koje će vas fino okrijepiti prije i poslije staze, no ne očekujte neki gurmanski doživljaj – već samo pun i siguran želudac!
Nakon smještaja u hotelu, došao je red na snijeg! Liv ga obožava otkad zna za sebe, no ove je zime prvi put stala na skije. To je prošlo svakako! Naime, spomenuti prijatelji – instruktori skijanja odmah su nas upozorili da tako mali klinci uglavnom na prvu loše reagiraju na skije jer su im još uvijek previše apstraktne, neugodne i nepraktične (sve to zato jer im onemogućuju kretati se onako kako su navikli). Ipak, savjetovali su nam da pokušamo jer svako dijete, na kraju balade, ipak reagira drukčije – a za Liv su bili totalno u pravu! Iako inače obožava isprobavati nove stvari, osobito one čudne i neobične, Liv je na početku poprilično rogoborila. Nisu joj se sviđale ni pancerice ni skije (koje su, btw, bile velike kao ona sama), no nervoza je popustila kad je vidjela mene – naravno, također na skijama! Uskoro je prihvatila da te čudne naprave ipak mogu biti zabavne i do kraja se dana nije dala s njih! Prvi dan se vozila ispred mene (pridržavala sam je rukama, naravno) i malo pomalo, skije su postale zakon! Zato, ako i vi imate tako male potencijalne skijaše, moj je savjet da im na vlastitom primjeru pokažete kako skijanje može biti zabavno i da ne padate na početne „drame“ – jednostavno, tako malim klincima treba više vremena! A kad prevale nelagodu i steknu sigurnost – sretno vam bilo u pokušaju da ih maknete sa skija!
Što mislite, tko se opet nije dao sa skija? Liv, naravno! Totalno je zaboravila da je jučer rogoborila i neumorno je hodala na svojim malim skijama – a posebno odvalila vidjevši tunel! Riječ je o tunelu za baby skijaše i boardaše koji se sastoji od malog stojnog postolja koji te vozi natrag na vrh brijega. Naravno, na do jučer mrskim i neudobnim skijama! Ukratko ću reći da smo stotinjak puta morali ići gore-dolje, gore –dolje, što me koštalo „muških“ bolova u leđima – no naravno, isplatilo se u svakome pogledu, uključujući onaj oko nas samih!
Naime, skijalište je smješteno u prekrasnoj prirodi i sve na njemu je prilagođeno klincima. Postoje staze različitih težina (i dužina), za iskusne skijaše i sasvim male klince, kao i brojni drugi genijalni sadržaji za djecu. Jedno od njih je malo tematsko selo navrh staze, s genijalnim kućicama unutar kojih se nalaze razne didaktičke igračke i ostali kreativni sadržaj kao što su zvona, memory, alatići za kuhanje…ima čak i presimpa crkvica s malenim zvonikom na kojega se klinci mogu popeti! Izvan kućica, klince čeka tobogan, mali dječji zipline i puno savršenih punkteva za sanjkanje. Znači, ako imate sanjkaše, na pravome ste mjestu – sanjkati se mogu doslovno do preksutra! Nije naodmet reći i da ima super restača i kućica s hranom i cugom – zato, ako ogladnite, ne brinite za klopu!
Super je atrakcija i fantastična tobogan staza, no ona je za odrasle i starije klince – Liv je za nju još premala i dobrih pola metra niža od propisanoga (puštaju djecu višu od metar). To ima smisla, jer staza je uistinu brza – to sam isprobala na vlastitoj koži! Doslovce mi se činilo da jurimo kroz svu tu prekrasnu prirodu oko nas i svakako je preporučujem isprobati. Imate li starijeg i hrabrijeg klinca, njemu će to biti genijalan doživljaj – i ne brinite, iako je brza, staza je zaista sigurna i nema nikakve šanse da ispadne(te) iz boba! Također,na vožnju se možete odlučiti i po mraku. To sam ipak odlučila propustiti i nije mi žao, jer po mraku ne bih vidjela svu onu prirodu koja pruža uistinu nevjerojatni pogled – bilo bi ga šteta ne vidjeti po danu!
Ipak, žao mi je što smo zbog nedostatka vremena na Rogli propustili još jednu genijalnu stvar – a to su šetnje po spomenutoj prirodi! To se osobito odnosi na stazu pod krošnjama, ili kako je zovu u Rogli – Pot med krošnjami Pohorje. Riječ je o stazi koja se nalazi u srcu pohorske šume, i to na samom vrhu Rogle na visini od 1517 metara. Sigurno je prekrasna dok je sva pod snijegom i jako mi je žao što nismo bili gore. No, za nas to znači samo jedno – vraćamo se natrag i to prvom prilikom!
Sve u svemu…
Minus pet! Ali ne stupnjeva, već ocjena za Roglu.
Savjeti za ekipu koja dolazi samo na 1 dan
Zbog svoje blizine i prometne povezanosti, Rogla je sjajno rješenje za dnevni izlet. U tom slučaju, moj je savjet da kupite poludnevnu kartu koja počinje vrijediti od 11h (i traje do 16h, odnosno do zatvaranja skijališta). Odrasli je plaćaju oko 34 eura po osobi, dok je za djecu do 6 godina besplatno. Iste vam karte neće prodati bez predočene covid potvrde, i to po osobi – dakle, ne možete samostalno kupiti kartu za dvoje, već je potrebno priložiti obje covid potvrde. Na povratku vam vraćaju 3 eura po karti jer je riječ o iznosu kojim ste platili kauciju. Za klopu ne brinite – unutar skijališta ima super uređenih restača te raznih kućica s klopom i cugom pa sigurno nećete ostati gladni – a niti nezagrijani kakvim toplim napitkom!
Također, nakon zatvaranja skijališta pripremite se na ogromne redove koji vode s istoga, jer mnogi dolaze upravo na dnevni / poludnevni izlet – a to čine s razlogom jer je tamo sjajno!
Mi se svakako vraćamo, tako da se vidimo – a možda i popijemo koji vrući napitak!
Ipak, drugi put planiramo rezervirati bungalov – a želite li mir i što manje gužve, istu opciju smještaja preporučujemo i vama!
