Izlet na Veliku planinu
Nakon vrućine Rovinja i Brijuna, ostatak smo godišnjeg odlučili provesti na nekom hladnijem i prozračnijem mjestu, s (još) više prirode i istraživanja: pa je izbor lako pao na planine! Osim toga, Liv je na moru pokupila laringitis pa su planine bile i preporuka doktora: a s obzirom da smo ih planirali i sami, savjet stručnjaka se poklopio s planom! Istraživala sam što bi bilo idealno, a pritom i relativno blizu. I tako je izbor pao na Sloveniju: konkretno, Veliku planinu i Logarsku dolinu!
Kad smo Liv napokon odvojili od krava koje veselo hodaju kod našeg smještaja, a sebe od stola s domaćim doručkom, bilo je red na Veliku planinu. Do nje nam je trebalo 45 minuta. Ukucali smo likaciju u GPS, no on nas je odveo na posve drugu stranu! Naime, planini se može pristupiti s dvije strane, a mi smo trebali onu s gondolom. Druga je strana ona na kojoj možeš parkirati auto i pješačiti do vrha (do gore se uopće ne može autima, što je super). Na stranu gdje je gondola očekivali smo gužvu, no nije je bilo – veća gužva vlada na našem dragom Sljemenu! Vožnja u gondoli je za one hrabre! Do gore ti treba svega pet minuta, no takvom brzinom da ti pamet stane. Doslovce piči i prilično je strma, a u nju stane oko 30 ljudi. Košta 20 eura po odrasloj osobi, klinci poput Liv ne plaćaju vožnju. Ako volite brzinu i strminu, nemojte propustiti – pogotovo u pratnji pustolovnog klinca!
Kad dođeš pred vrh, do njega možeš pješice ili pak u domaćoj old school sjedečnici koja je veoma spora, ali genijalna i autentična. Gore te vozi oko 20 minuta, a o predivnom pogledu ne moram ni pričati!
Iako smo se dobro obukli i pripremili, nismo očekivali da je vrijeme na planini baš toliko varljivo. U par sati se promijenilo isto toliko puta (dobro, ipak nije pao snijeg ☺). Zato, savjet svima, pogotovo ljeti: u ruksaku ponijeti duge rukave. Jakne, kape, šuškavce – da, da, usred ljeta! Bilo mi je tužno gledati brojne klince i roditelje kako se oko nas smrzavaju u ljetnoj obleki – bar u ona doba kad je bilo hladnije, mada je bilo i perioda kad smo bili u kratkim rukavima. No, za planinu uvijek treba biti obučen slojevito. Šteta bi bila da vam provod propadne jer se gore kuhate ili pak smrzavate! U neko doba je pala i kiša, što je na planini zbilja ekstra doživljaj. Sve šumi, miriši, prekrasno izgleda: naravno, nije zgorega kad guštate pod kišobranom!
Još jedan savjet – za manje klince poput Liv, furajte i nosiljku. Nas je naša spasila kad bi se Liv umorila, iako je velik dio puta prehodala solo. Išli smo u smjeru Malog sela gdje ima puno tzv.koča s domaćom hranom koju, jasno, možete kupiti i za doma. Prodaju se sir, štrukle, štrudle, sirne štrukle s umakom od šumskog voća (prefini domaći specijalitet). Teren je lagan za šetnju i super za klince. Ručali smo u planinskom restoranu u kojem nas je dočekao pravi old school pastir, atrakcija i maskota čitave planine. Kad je zasvirao u rog, Liv je odvalila! Klopali smo domaće kobasice s ričetom i zeljem, a Liv nam nakon ručka zaspala na klupici: od klopanja, igre i planinskog zraka!
Za prvi put – Velika planina!
Velika planina u Sloveniji mi je jako drago mjesto koje rado preporučujem za prvo planinarenje s djecom (i drugo i peto i osmo). Osim prekrasne prirode i laganih staza za planinarenje s djecom, Velika planina nam je blizu te ima vrlo živopisnu i zanimljivu povijest koju će klinci – ljubitelji životinja jako rado čuti. Naime, jeste li znali da je Velika planina najveće pastirsko selo u Europi? Liv obožava domaće životinje (želi biti pastir kad odraste), pa joj je taj podatak bio čisti vrh (i to visok kao ovaj planinski). U želji da i vi i vaši klinci upoznate tu ljepotu „iza ugla“, u nastavku vam otkrivam nekoliko fun factsa o Velikoj planini koje možete ponijeti sa sobom na put!
Velika planina je smještena u općini Kamnik, oko 25 km od Ljubljane, znači stvarno nam je blizu! Možete iskoristiti izlet i za kavu / šetnju Ljubljanom (mi već jesmo). S razlogom je popularno izletište tijekom cijele godine koje zimi postaje i fantastično skijalište za velike i male. Najviši vrh Velike planine je vrh Gradišće koji se nalazi na nadmorskoj visini od 1666 metara. Na planini postoji nekoliko planinskih staza koje se mogu koristiti za planinarenje i šetnju sa starijom i mlađom djecom, uključujući bebe. Za bebu će vam, baš kao i nama svojedobno za Liv, biti potrebna nosiljka. Gondola i sjedežnica su već tu! Naime, gondola vas može osvesti do jedne točke nakon koje put do vrha nastavljate sjedežnicom. S druge strane, možete ići pješice no znajte da ćete se poprilično nahodati (no da su staze pritom poprilično lagane). Ako ste u dobroj kondi i s još boljom nosiljkom, to će biti zabavno iskustvo – no ako ipak želite sačuvati snagu, ipak preporučujem gondolu! Prilično je spora, no prezgodan je doživljaj (o pogledu da ne pričam). Još jednom naglašavam – zaboravite auto! Auti su do vrha zabranjeni kako bi se sačuvala ta predivna priroda koju jednostavno morate doživjeti!
Pastirsko selo – fun facts za klince
Velika Planina je puna livada i pašnjaka te dom mnogim biljnim vrstama i divljim životinjama kao što su divlje svinje, srne i medvjedi. No, tu su i pastiri sa svojim domaćim životinjama! Pastirski život je već stoljećima tradicionalan način života na Velikoj planini. Na Velikoj planini živi nekoliko stotina krava pasmine „slovenske planinske krave“ koje su poznate po svojim dugim i robusnim rogovima. Naravno, te simpa kravice čuvaju pastiri!
Kroz stoljeća, pastiri su bili zaduženi za brigu o životinjama (uglavnom kravama) koje bi ljeti vodili na planinske pašnjake. Kako bi imali gdje živjeti na planini, pastiri su gradili svoje tradicionalne pastirske kolibe koje se zovu „koče“. Osim što su čuvali životinje na paši, pastiri su muzli krave i pravili nam sir. S obzirom da su bili sami na planini, pastiri su međusobno morali biti dobri frendovi te uvijek paziti jedni na druge i pomagati si. Nema svađe na planini! Iako je nekad na Velikoj planini bilo puno više pastira nego sad, i danas ih se može sresti na paši! Naime, danas na Velikoj planini još uvijek živi nekoliko tradicionalnih pastirskih obitelji u čijim kočama turisti mogu kušati domaće planinske sireve, mlijeko i ostale lokalne namirnice iz 100% domaćeg, planinskog uzgoja. Pa, ima li veće sreće nego spustiti se s planine s kolutom sira? Ne propustite! Do njih lako možete doći šetnjom, jer najpoznatija planinarska staza na Velikoj planini je upravo staza Pastirskih koča, koja prolazi uz nekoliko tradicionalnih pastirskih koliba.
A želite li upoznati pastire u njihovom najsvečanijem elementu, preporučujem da Veliku planinu posjetite ljeti kad se održavaju „Kamniški ovčari“, tradicionalna pastirska svetkovina i jedan od najvažnijih godišnjih događaja na planini. „Kamniški ovčari“ slave tradiciju stočarstva na Velikoj planini, a vi im se pridružite skupa s vašim klincima!
