Jeste li kad putovali kamperom? Ja nisam sve do sad i odmah da vam spojlam, to smatram jednom od većih grešaka svog dosadašnjeg putoholizma. Naravno, na greškama se uči i za sve postoji prvi put, a u našem slučaju je to putovanje kamperom. Sastav – Bruno, Liv i ja. Pravac – Slovenija. Detalji u nastavku!
Zašto uopće kamper?
Avanturistički smo tipovi koji vole eksperimentirati. Jasno da smo takvi bili i prije kampera, no moram priznati da je kamper u mojoj glavi do sad ipak bio malko prevelik izlaz iz zone komfora, pogotovo otkad putujemo s Liv. Znate ono – što ako se ne snađemo u vožnji? Što ako nešto zeznemo? Što ako pokvarimo vozilo ili ga zaglavimo u snijegu, blatu, pijesku? S takvim (i)racionalnim strahovima, ipak smo odlučiti izabrati kamper za ni manje ni više nego put po Islandu. Kakav Island usred Slovenije? Pa nikakav, u tome je i point! Naime, idemo na Island krajem petog mjeseca, zbog čega smo najprije (iz vlastitih razloga i na savjet pametnijih) odlučili isprobati putovanje kamperom na neku bližu i poznatiju relaciju (na kojoj znamo brojeve vučnih službi, jel). Rečeno, učinjeno, vrijeme je za kamper!
Kako do kampera?
Pa kod nas naravno! Škicnite na Instagram profilu kod Kamper&LIVe i tamo ćete vidjeti sve info o samom kamperu, a rezervirazi možete preko maila – direktno od Liv 🙂
Mail za rezervacije je kamperandliv@gmail.com
Život u kamperu
Kamper je na prvu oduševio Liv, ali i mene jer je raj za djecu. Posvuda je hrpa malih ladica i pretinaca koje klinci mogu otvarati i zatvarati (što je mlađima poput Liv posebno intrigantno). Tu su i pouzdani tuš, kemijski WC, sudoper, mala kuhinja (ali s 3 ringa za kuhanje), posuđe, beštek, kvalitetni frižider i grijanje koji rade čak i kad niste priključeni na struju, bračni krevet, pomoćni kreveti…ukratko, prava mala kuća na kotačima! U početku ti se, naravno, sve čini minijaturno, no kad bolje pogledaš shvatiš da nije. Primjerice, možeš se komotno (o)kretati bez guranja, mimoilaženja i hodanja postrance kao u mjuziklu.
Također, sve je jako intuitivno i podložno modeliranju, naprimjer vozačka konzola se nakon parkiranja lako okreće u mali dnevni boravak. Sva sjedala se daju podesiti baš onako kako vam paše i nema šanse da nešto potrgaš. Zašto? Pa, kamper ti govori što da radiš s njim! Sve je na touch, sve je digitalno, postoje lampice i blinkovi koji ti javljaju što se sve (ne) događa i što da s tim (ne) radiš. Kamper zna sve, a vi ga samo slušajte! Sav je kao mala slagalica ili tetris koji sam namještaš da ti bude što ugodnije. I ponavljam da je raj za djecu! Stalno iskaču neki novi pretinci koje klinci mogu istraživati dok se ne zabavljaju s Kuku knjigom kao Liv. Sve u svemu, kamper je zakon i zaista ga je greška propustiti. Mi sigurno više nećemo! Osim što je super praktičan, kamper misli i na vaše pare. Kako? Tako da ih čuva za vas! Naime, kuhinja cijelo vrijeme putuje s vama što vam štedi novac za restorane i kafiće. Štoviše, ako iznesete stoliće i stolce van vozila, kraj kampera možete napraviti svoj vlastiti kafić za jutarnju kavu ili večernju cugu. Štoviše, za ovo drugo će vam pomoći genijalne lampice za tendu koje vas, naravno, već čekaju u kamperu. Bravo za ideju, svi smo se oduševili! Večera pod lampicom je također must. Možete ponijeti od doma ili je kupovati po putu u dućanima, no o tome malo više dolje u tips & tricks. Sad palimo motor i krećemo!
Kako je voziti kamper?
Pitanje svih pitanja – treba li vam dozvola C kategorije kako biste rentali i vozili kamper. Na svu sreću – ne! Potrebno je imati samo B kategoriju te si dati malo vremena kad sjedneš za volan. Naravno, u početku je čudno! Osobito te muči što nemaš osjećaj za “rep”, odnosno tako veliko vozilo, no kad se malo ufuraš, vožnja je super easy. K tome imaš osjećaj da si na brodu jer si sve vrijeme na povišenom, što je super zabavan ali i siguran osjećaj. Isprobajte ga i vi!
Dan prvi – prvi kamp – Dolenjske toplice
Naša prva postaja su bile Dolenjske toplice, konkretno tamošnji kamp za kampere. Stigli smo po mraku i nije bilo žive duše, ni ljudi ni pasa ni kamperskih kolega. To je bilo jer se kamp tek otvorio, tako da smo se taman uvezli u sezonu. Da podsjetim, u mrklom mraku! Moram priznati da ta mrakača nije bila najugodnija i da je moja mašta već pisaca scenarije za Dolenjski masakr motornom pilom, no i to je nestalo kad smo se opustili. Zavladao je osjećaj super avanture, tim više što imaš WC u kamperu, pa ne moraš izlaziti iz njega u mrak. Bu! Ujutro je mrak predao smjenu, pa nas je dočekalo prekrasno sunce. Odlučili smo ga provesti u šumskoj šetnji u blizini Krke (da, kamp je uz rijeku, još jedan plus i još jedan razlog za horor kad je mrak). Šuma je zakon! Na svakom ćošku postoji tabla s vježbama za leđa, istezanje i slične aktivnosti koje je dobro raditi ujutro (i u šumi), pa ako inače ignorirate vježbanje pod izgovorom da ne znate što da radite – tamo ćete (sa)znati i to! Šetnja vas vodi do mjestašca Dolenjske Toplice koje je preslatko, pogotovo za kavu i igru u parkiću. Boravak u kampu smo platili 15 eura, s tim da je cijena inače 30 eura. Zašto su nam dali 50% popusta? Jer se kamp još preuređuje, pa baš tih dana nisu nisu radili WC-i (ne oni u kamperu, već oni u kampu). Nadisani svježeg šumskog zraka s rijeke, krenuli smo s kamperom prema Kranjskoj Gori.
Dan drugi – drugi kamp – Kranjska gora, kamp Špik
Odredište na Kranjskoj Gori je bio kamp Špik, no prije toga smo odlučili posjetiti jezero Jasnu. Jezero Jasna se nalazi na Vršičkoj cesti, na samom izlazu iz Kranjske Gore. Prekrasno zeleno jezero je okruženo planinama, melem je za oči i “pravi” super fotke, tako da znate gdje na photo session. Ljepota i mir tog mjesta su me još jednom po tko zna koji put podsjetili zašto volim Sloveniju i uvijek joj se vraćam. Čim smo s jezera Jasna došli u Kranjsku goru, pred kamper nam je iskočio tko – Kekec! Sve, ali sve u Kranskoj gori je u znaku legendarnog Kekeca – restorani, kafići, tematske staze, parkovi…ako nije Kekec, onda je Kosobrin, Mojca, Bedanc ili bilo koji lik koji “henga” s Kekecom (ili protiv njega).
Jasno kao jezero Jasna, to je genijalna prilika za putni storytelling za djecu. Upoznajte ih s Kekecom, nema tko drugi! Ako ga se ne sjećate ili ste ga izbjegli (što tamo, jelte, nećete moći), ukratko ću vas podsjetiti tko je taj svat. Kekec je dječak iz slovenskog dječjeg pustolovnog filma. Prvi je slovenski film koji je dobio međunarodnu filmsku nagradu, i to ni manje ni više nego Zlatnog lava na prestižnom Venecijanskom filmskom festivalu. I danas je jedan od najomiljenijih slovenskih filmova, uključujući nastavke. Kekec je pastirki klinac koji živi u selu na Alpskim vrhovima. U istom selu žive dobri djed Kosobrin i zli samotnjak Bedanc, koji se jako ružno ponaša prema svojoj sluškinji, djevojčici Mojci. Kad Kosobrin pokuša pomoći Mojci, Bedanc ga zarobi i zaveže za drvo. Tu Kekec kreće u akciju i sve ih spašava, no to nije kraj njegovim avanturama. Prođite ih zajedno u priči za svog klinca, a onda se počastite u restoranu Kosobrin. Tamo smo pojeli fine domaće kobase sa zeljem i nitko nas nije zavezao za drvo. Takvi slobodni i bez Kekecove pomoći, otišli smo u kamp Špik. To je ogroman kamp bez imalo gužve, što ne znači da nema ljudi. Ima ih, ima, uključujući obitelji s djecom! No kamp je tako velik da se “ne sudarate” i zaista imate osjećaj mira i komocije. Kamp je jako uredan i čist, ima nestvaran pogled na planinu i veliki park s avanturističkim poligonom u koji komotno možete pustiti klince. Naime park je ograđen sa svih strana i 100% siguran za dječju slobodu. Dajte im je! Boravak u kampu smo ukupno platili 33 eura i vrijedi svake kovanice.
Dan treći – treći kamp, Bovec, kamp Soča
Buđenje, sunce, ptičice i pogled na ogromne planine pune snijega! Ne znam za vas, no to je moj Raj (uključujući Čistilište). Uslijedio je prefini doručak u kamperu u kojem je Liv pomagala peći jaja, a ubrzo i novo druženje. Ovaj put s novim frendovima! To su Katja s profila Places and notes, jednog od meni omiljenih travel blogova na Instagramu. S Katjom sam se davno skompala u inboxu, a s obzirom da se baš tad i ona našla u Sloveniji, došlo je vrijeme da se vidimo i uživo! S Katjom su doputovali njen suprug Charlie i kćerka Mila, koja je otprilike Livinih godina pa je brzo uslijedilo “best friends forever”.
Naravno, i mi odrasli smo se super družili i fantastično mi je što se svi mi iz ove Instagram zajednice kad tad upoznamo i skompamo i uživo! Prema Katjinom i Charliejevom prijedlogu, ali i prijedlogu mnogih “Slovenaca” iz inboxa, završili smo na ručku u Lačnom Kekecu. Svi su nas “upozorili” da je hrana prefina, no ne i na jednu vrlo bitnu stvar – a to je da porcija za jednu osobu sadrži količinu hrane za otprilike šest gurmanskih osoba. Pritom je, bar u našem slučaju, riječ bila o “hard core” hrani poput teletine ispod peke i ćevapa po sarajevskom receptu. Naravno, ponijeli smo ih u kamper i tamo ih jeli navečer, sutra, a bome i preksutra.
Eto prave prilike za uštedu novca! Kraj restorana je i super parkić za klince, tako da ne brinite da će im biti dosadno dok se vi odrasli družite “po svome”. Naše sljedeće odredište je bilo kamp Soča u kojem se Liv, vidjevši ogroman park, doslovno upiškila od uzbuđenja (savjet za sve, nek’ rezervne gaćice budu u blizini). Park je ograđen i pun kvalitetnih, zabavnih sprava, a pritom izlazi ravno na rijeku koja se nalazi dvadesetak metara dalje. Tu ne propustite priliku da isprobate ono što nam je svima jedna od prvih asocijacija na kampiranje, a to je logorska vatra na otvorenom. U ovom slučaju, pokraj same Soče! Uprava kampa je mislila i na to, pa je moguće uzeti vlastito ložište i kupiti cijelu vreću drva za 5 eura. Odnesete ga na Soču, uživate i kasnije ga vraćate na mjesto. E, to je bio doživljaj i za nas i Liv! O samom kampu mogu reći najbolje. Osim što je ogroman, čist je i nema gužve (što ne znači da nema ljude, no svi se “rasporede” prostorom tako da imate osjećaj da ste praktički sami). U parku su i dvije stanice za pranje veša i posuđa, ali i bungalovi, apartmani, recepcija, bar te digitalna karta sa svim aktivnostima koje možete raditi u kampu i oko kampa. S obzirom da je kamp na Soči, tu je pregršt vodenih aktivnosti kao što su kajakarenje i ostali outdoor sportovi među kojima je, jasno, i zip line. Ponešto za svakoga ili sve za sve, ovisi kako gledate na to!
Dan četvrti – hike po dolini rijeke Soče
Zadnji (nažalost, zadnji) dan smo proveli u hajkanju po Soči. Uzeli smo nosiljku za Liv, što savjetujem i vama ako imate manje klince kojima bi se šetnja mogla pretvoriti u “forsiranje reke”. Stazu za šetnju čine šuma, makadam, obalne stazice uz rijeku, stijene…ima jako puno ribiča u gumenim čizmama koji su se osobito svidjeli Liv. Jasno da im se htjela odmah pridružiti! Trenutno to nije bilo moguće (što ne znači da uskoro neće na pecanje s djecom), pa si je brzo našla novu zanimaciju – kamenje, štapove i ostala blaga iz prirode koja se uvijek nalaze uz rijeku! Nakon šetnje i ručka u Kobaridu, došlo je vrijeme za povratak u Zagreb. I to je bila avantura za sebe, zahvaljujući GPS-u koji nas je vozao po nebuloznim makadamskim cestama jer su neke od glavnih baš tad bile zatvorene. Vidite da je u Sloveniji sve pustolovina, pa čak i povratak iz nje!
Tips & tricks za putovanja kamperom
Nakon ovog iskustva, mogu vam reći da ne postoji apsolutno nijedan razlog zbog kojeg se trebate premišljati oko putovanja kamperom. U želji da vam bude još bolje nego nama, dajem vam i par tips & tricksa što (ne) raditi u putovanju s kamperom. Da vidimo!
- Nemojte ga uzeti na 1 -4 dana. To je stvarno premalo za sve što vas čeka! Mi smo ga uzeli na 4 dana, što se ispostavilo kao jako kratko. Drugi put ga definitivno uzimamo na duže, i to bar sedam dana u komadu. Kao što već rekoh, kamper je kuća – pa bi bilo šteta nemati je sa sobom gdje god se odlučite ići na odmor!
- Less is more. To vrijedi za pakiranje. Nemojte kao ja spakirati pola stana, što uglavnom uključuje hranu i odjeću. Hranu možete kupovati po “postajnim” dućanima, a što se tiče odjeće, uglavnom ste u istoj! Zaboravite i brdo igračaka za klince, no nemojte zaboraviti sjajne Kuku knjige koje Liv guta k’o da nema sutra. Interaktivne Kuku knjige su i sjajna zabava tijekom vožnje. Što se tiče igračaka, savjetujem outdoor igračke kao što su kantice, lopatice, lopte i papirnati zmajevi koje je super puštati u prirodi. U prirodi ima i kamenja, štapova, plodova i ostalih blaga za kreativnu igru, pa bi bilo šteta da ih klinac ne skuži ako samo opsjednuto pilji u tablet. Od “odraslih” stvari spakirajte posteljinu i jastuke (jedino što nećete dobiti u kamperu), ali i stvari koje je uvijek dobro imati viška, kao što su papirnati ručnici, kuhinjske krpe, ručnici za osobnu higijenu i wc papir. Ako biciklirate, ponesite bicikle (jasno da stanu u kamper). Mi smo ih ponijeli, no nismo se vozili – to nas čeka onaj drugi put!
- No drama, no stress. To kažem zbog prvih dan – dva, kad će vam život u malom prostoru kampera (i za njegovim volanom) još biti čudan, neviđen, a samom time i moguće stresan. Bit ću otvorena i reći vam da smo se Bruno i ja uspjeli i svađati! “Kako ovo ide” – “nemam pojma” – “pa kako to ne znaš” – “pa prvi put sam tu”…i tako dalje i tome slično! Nemojte dopustiti da vas opere nervoza zbog malog prostora i kotača pod vama. Jako brzo ćete se ufurati u sve i kasnije plakati dok vraćate kamper. Umjesto da se sekirate, prvih dana detaljno istražite kamper. Vjerujte, nervoza će nestati kad nađete blago, kao što su mala portable kuhinjica te stolčići i lampice za tendu u gepeku.
- Oprezno s grijanjem! Kao što već rekoh, kamper ima grijanje koje radi i bez da ga vozite. Ipak, mali prostor u kamperu se zagrijava brže nego naše kuće ili stanovi, tako da nemojte “nafrljiti” grijanje kao ja i onda se čuditi kad umrete od vrućine. S tim vežem i savjet o poplunu – nemojte ga nositi, teško da će vam trebati. Ponesite samo deku ili plahtu i još jednom kažem, posteljinu za spavanje!
- Pripremite se za dobro i dugo spavanje! U kamperu se savršeno spava i odmara. A znamo da to treba i malima i velikima!
