Bablje ljeto volim još od malih nogu! Kad prođu sve gužve a vrućine splasnu, vrijeme je idealno za izlete i putovanja, a izleti za djecu i roditelje dobivaju još posebniju čar jer su temperature idealne za boravak na otvorenom.
U želji da ih iskoristimo prije kišne sezone, ovaj smo se vikend odlučili za Baranju. Razlog je jednostavan – željela sam Liv, koja još nikad nije bila u Baranji, pružiti pravo seoski vikend sa životinjama, prirodom i puno svježeg zraka. A Slavonija / Baranja je sve to u jednome, što znači da su izleti za djecu i roditelje na ta mjesta idealni! ! Krajnji nam je plan bio posjetiti Kopački rit, no izleti za djecu i roditelje stvoreni su za road trip – a ja onom slavonskom nisam odoljela! I tako smo ubacili i dvije ergele (ivandvorsku i đakovačku), pa je slavonski vikend mogao započeti. No, kao i uvijek – ajmo ispočetka!
Kad hladan tuš postane ugodan
S obzirom da smo planirali ostati čitav vikend, prvo je trebalo pronaći smještaj. Odlučili smo se za autohtonu kuću u prirodi, po mogućnosti s velikim slavonskim dvorištem i onim prekrasnim domaćinskim namještajem kojeg sam već škicnula na internetskim ponudama i sad je trebalo samo naći slobodnu kuću. Čas posla, zar ne? Ne.
Ono što sam očekivala da će biti kratki poziv rezervacije pretvorilo se u višesatno nazivanje raznih OPG kuća, imanja, salaša i gospodarstava jer baš svaki smještaj čiji sam broj okrenula bio je već odavno rezerviran / zauzet. Ista je stvar bila i s restoranima u kojima sam pokušavala naći stol za nas – baš sve je bilo već odavno bukirano! Moram priznati da je to bio prilično hladan tuš za mene. Da, znam da sam kasno krenula u akciju no bila sam uvjerena da ću smještaj naći lako – i tako mi je drago što sam bila u krivu! Naime, veliki interes koji (osobito u ovo doba godine) vlada za Slavoniju / Baranju najbolji je pokazatelj da te prekrasne regije više nisu neopravdano i nezasluženo zapostavljene u odnosu na neke druge domaće destinacije. I tako je moj hladan tuš postajao sve topliji – i na kraju dana bio vrlo ugodan!
Ipak, slavonsku kuću nisam uspjela naći, pa sam (priznajem, malo razočarana) rezervirala hotel u Osijeku. Restoran kod Kopačkog rita sam pak našla jedva – no mogli su nas primiti jedino unutra jer su mjesta na terasi već bila rezervirana. Pristala sam, naravno, jer tko mi je kriv -– iduće ću godine u akciju na vrijeme! Istu stvar preporučujem i vama. Planirate li vikend u Slavoniji / Baranji, smještaj rezervirajte puno, puno prije. Za klince je Baranja uistinu jackpot i gužva se stvara s jako dobrim razlogom!
Đakovo, Osijek i čvarci od smuđa
Restoran koji nas je primio unutra zove se Kormoran i nalazi se u blizini Kopačkog rita. Prekrasan je prostor s odličnom domaćom hranom (fišpaprikaš, čobanci i nezaboravni čvarci od smuđa – svakako ih probajte). Pored njega se nalazi veliki park za djecu koji me na prvu oduševio, no izbliza je uslijedio još jedan hladan tuš (koji ovog puta nije postao ugodniji). Naime, sprave za djecu su u vrlo lošem stanju, iz nekih čak vire čavli i na njih se vrlo teško penjati. Za stariju djecu to je manji problem (ali ipak problem), dok je za mlađe poput Liv prilično riskantno i žao mi je što nije mogla uživati do daske. Ako ćete jesti tamo s klincima, svakako ih držite na oku dok su parku a one mlađe ne puštajte bez nadzora. Nadam se da će se navedene sprave ubrzo popraviti / zamijeniti jer je uistinu šteta za tako krasan prostor i fantastičnu hranu koja je u ponudi.
Istog dana (subota) posjetili smo konje, odnosno ergele lipicanaca u Ivandvoru i Đakovu. I tu se malo zeznuli! Naravno, ne zbog samog dolaska te prekrasno uređenog prostora u prirodi, već zbog nes(p)retnog tempiranja vremena. Naime, u Ivandvor smo došli baš u vrijeme kad je većina kobila sa ždrebadi bila na redovnoj ispaši na udaljenom pašnjaku, pa smo uspjeli vidjeti samo manji broj konja. No, Liv je i to bilo dosta da odvali! Ipak, kako bi doživljaj bio potpun, savjetujem vam da prije dolaska nazovete ergelu i upitate kad bi bilo najbolje da dođete. I vidite sve stanare na okupu! Nakon Ivandvora (gdje su smještene kobile i ždrebad), put nas je odveo u pastuharnu u Đakovu. Tamo je „konjska“ situacija bila drukčija – pastusi su bili na okupu, ali svi u zatvorenoj štali. Naime, njihov režim ispaše je ponešto drukčiji jer za razliku od kobila, teško da bi se na slobodnom okupu slagali mirno i idilično – bilo bi tu puno tučnjava i nezgoda! Ipak, Liv je opčinjeno uživala u pogledu na njih te šetnjama ergelom i prostorom za vježbu. Moguće ih je razgledati izvana i iznutra. Za razgledavanje pastuharne odrasli plaćaju cijenu od 20kn po osobi, dok djeca ulaz ne plaćaju. Također preporučujem da prije dolaska nazovete ergelu i pitate kad je najbolje doći (jer ako ulovite neku „mrtvu uru“, starijim klincima bi moglo biti dosadno). Zato, nazovite i sretno –možda ulovite baš jahaći trening! Mi nažalost nismo, ali drugi put…
I tako nas je put odveo u Osijek, u „moj“ već prežaljeni hotel blizu Tvrđave – a kad kažem „prežaljeni“, ne kažem zbog hotela, već zbog razočaranja što nismo našli kuću. No, ono je splasnulo čim sam vidjela hotel – jer je jedan od najljepših u kojima smo boravili! Ime mu je Tvrđa i veoma je intiman, s domaćom atmosferom i prekrasnim, ukusnim i kreativnim dizajnom (kako građe, tako i uređenja). Namještaj je moderan i sve je vrlo praktično, sobe su ugodne, prostrane i čiste – no najveća špica nalazi se na krovu! Tamo su bazen, jacuzzi i sauna s punim i prekrasnim pogledom na Osijek. Iako mi je slavonska seoska kuća i dalje u planu za sljedeću godinu, nimalo ne žalim što je nisam našla ove. Hotel Tvrđa je uistinu brutalan i poseban je doživljaj biti njegov gost.
Skelom preko Drave i osječki Zoo
Nakon smještaja u hotel, bilo je vrijeme za vožnju skelom – ili kako kažu Osječani, kompom. Kompa (riječ dolazi od komp, mađarske riječi za skelu) je osječka legenda već dugi niz godina i ako se njome niste provezli po Dravi, vaš doživljaj Osijeka neće biti potpun – jer Osijek i kompa su skoro jedna duša! Na to su nas upozorili naši domaći prijatelji na čiju smo preporuku otišli na kompu i naravno da nismo požalili ni trena. Vožnja skelom / kompom je posebno iskustvo. Za odrasle zen, za klince avantura – Liv nije znala gdje bi prvo pogledala! Kraj kompe se nalazi i prekrasan stari mlin koji je, da stvar bude bolja, još uvijek u funkciji pa ga je moguće razgledati i na licu mjesta pokazati klincima kako se melje brašno. Štoviše, klinci mogu sami ubaciti klip kukuruza i pratiti što se s njime događa. Liv su skoro oči ispale od sreće!
S druge strane kompe (koja vozi svakih 40 minuta) nalazi se osječki Zoo. Priznajem, nisam htjela ići jer općenito ne volim Zoo vrtove, no Liv je htjela životinje i nije bilo pomoći. Na kraju sam se opet fino našokirala – naime, osječki Zoo je uistinu primjer kakav bi svi Zoo vrtovi na svijetu morali biti (ako već moraju postojati). Onaj zagrebački mu nije ni do koljena! Nastambe u osječkom Zoo vrtu jako su prostrane, a sam vrt se nalazi daleko od grada, u prekrasnom zelenilu i mirnom okruženju. To me oduševilo! Liv je, naravno, uživala među životinjama, a osobito su je se dojmile žirafe. Po povratku u hotel (što je uključivalo prekrasan zalazak sunca na kompi) zaspala je kao top! I dok ju je Bruno čuvao u sobi, ja sam malo uživala na krovu. Nemojte si ne priuštiti mali me time tamo jer je stvarno vrijedno svakog pogleda!
Šetnica Bijelog lopoča i Kopački rit
Nakon odličnog domaćeg doručka u hotelu Tvrđa, bilo je vrijeme za Kopački rit. Do broda koji vas vozi po parku vodi genijalna Šetnica Bijelog lopoča koju je šteta propustiti vožnjom u vlakiću (naravno, i vlakić ima svoje čari no ovoga smo puta baš željeli šetnju). Šetnica je dugačka 2 km i jako ugodna za dječje, ali i odrasle noge. Sastoji se od mostova nad Sakadaškim jezerom i naravno, bijelih lopoča koji ga nastanjuju. Predivan pogled, predivan zrak – i naravno, predivne fotke za još ljepšu uspomenu!
Ako ne volite gužvu, moj je savjet da odete ranije i budete prvi ili među prvima. Mi smo to učinili i nismo požalili, jer na povratku se već stvarala poprilična gužva. Cijena šetnje je 1,30€ za odrasle, djeca ne plaćaju ništa. Uz šetnju, uzeli smo brod i multimedijalnu izložbu, što nas je zajedno koštalo 11,90€ po osobi. U blizini šetnice moguće se okrijepiti kavom ili sokom, a vožnja po Kopačkom ritu traje sat vremena. A ona je pak priča za sebe! Vodič je bio jako simpa i zanimljiv, a sam brod tih i jako ugodan. I tako smo se vozili kroz Livin raj na zemlji (ona je, naime, opsjednuta pticama). Iako se prethodni dan sretno umorila od svih mirisa i zvukova oko sebe, bez grama napora je izdržala još jedan dan i budno guštala u svemu oko sebe. Na brodu je bilo još klinaca i svi su bili jednako oduševljeni. Bilo im je osobito zanimljivo gledati drveće koje su oglodali dabrovi te pratiti let kormorana iznad broda. I dok su oni budno pratili Dravu, mi odrasli smo (zahvaljujući simpa vodiču) saznali genijalne i nevjerojatne stvari o Kopačkom ritu od kojih ću samo neke podijeliti s vama – za druge ćete morati otići na vožnju!
Naime, na Kopačkom ritu živi preko 200 vrsta ptica među kojima se ističu kormorani ili „veliki vranci“. To, naravno, možemo saznati i guglanjem, no jeste li znali da jedan kormoran dnevno pojede oko pola kile ribe – a na Kopačkom ritu ih ima preko 2 tisuće! To znači da dnevno pojedu cijelu tonu ribe, što dovoljno govori o plodnosti i bogatstvu, ali i ekološkoj važnosti Kopačkoga rita. Odajte to klincima i javite što kažu – Liv je još premala da shvati takav info, ali je itekako uživala u svemu!
A komarci?
E, tu sam vas čekala! Svi znamo za osječki problem s komarcima i iskreno, prilično me plašio jer sam bila uvjerena da ću dobar dio izleta provesti mašući rukama oko nas i Liv. No, na Kopačkom ritu i Šetnici Bijelog lopoča nismo susreli baš nijednoga komarca, što naravno ne znači da ih na Kopačkom ritu nema. Ima ih, ima ih – no pritom su zaštićeni! Da, dobro ste pročitali – na Kopačkom ritu su komarci zaštićeni i smijete ga ubiti jedino iz nehaja. Ima ih čak 19 vrsta, a zaštićeni su jer su važan dio ekosustava Kopačkoga rita. Ha, što kažete? Baranja je čudo!
Na povratku smo jeli domaći fiš u sjajnom restoranu Didin konak. Nalazi se kod Kopačkog rita i rezervacija je obavezna jer doslovce ne staju od posla, što ne čudi s obzirom da je hrana odlična. Nakon fiša, bilo je vrijeme za povratak u Zagreb. Prije toga smo svratili u obližnje selo Zmajevac u kojem je netom završio Maraton vina, pa smo zgrabili priliku i prošetati po podrumima te se opskrbiti finim domaćim vinima za doma. Ako mislite da je taj dio bio dosadan za Liv, jako se varate! Svi ti podrumi s ogromnim bačvama bili su joj tako zanimljivi da nije htjela van – jedva smo je nekako namamili u auto!
Sve u svemu…
Ogromna petica, i to ona s pohvalnicom! Izleti za djecu i roditelje koji nude sve – avanturu, zen, prirodu, životinje, domaću klopu…nema čega nema, a sve je vrlo povoljno. Baranja cvjeta od posla i svi su jako ljubazni. Svakako posjetiti i rezervirati na vrijeme!
