Kad na planinarenje s djecom? Odmah!

Kad god me netko pita kad je, po mom iskustvu, vrijeme za prvo planinarenje s djecom, moj odgovor je uvijek isti – odmah!

Liv je imala samo mjesec dana kad je „ispenjala“ svoj prvi vrh. Jasno, to je bilo naše drago i „ogromno“ Sljeme kojem se i dalje rado vraćamo. No, daleko od toga da nam je jedini izazov!

Zašto mislim da se i s najmanjim bebama odmah može početi planinariti? Pa, za početak – jer bebe ne hodaju! Štoviše, nose se u nosiljci sve do samog vrha (jasno, mi smo ti koji nose i hodaju). Zato smo se za početak bacili na traženje nosiljke koja je prikladna za tako malu bebu. Malo je spavala, malo gugutala, sve to vrijeme disala zdravi, svježi zrak – i sve je prošlo i prolazilo super! S vremenom je, naravno, narasla i otežala, pa smo je „prebacili“ u veću nosiljku. Kupili smo rabljenu, do 18 kg, tako da nema potrebe da kupujete ganc novu. Sigurno je više nas planinara koji će vam je rado ustupiti! A vi nemojte oklijevati. Spomenuta rabljena nosiljka se ispostavila kao jedna od najboljih investicija ikada. Rado je se sjećamo i sad kad je više nema, a vama želimo njene super „usluge“! Kad bi se Liv u njoj ušuškala i umirila, bilo je vrijeme za jedan „hop“ na leđa. Voljela se nositi i u, kako bi ona rekla „ruksaku“, a i slađe zaspala kad bismo je nosili uz tijelo. Takav ritual je trajao do njene treće godine, dakle do vremena kad se počela sama penjati uz nas. Danas više nemamo ni nosiljku ni „ruksak“ – umjesto njih, tu je još jedan par nogica koji jedva čeka svaki novi vrhić!

Planinarske staze za djecu

Naravno, sve gore opisano bi bilo malo vjerojatno da nismo birali lagane planinarske staze – konkretno, planinarske staze za djecu (pa i onu u nosiljci jer ne zaboravimo, vi ste ti koji nose pa birajte staze koje će biti uz vas, a ne protiv vas na tom pothvatu J). Iz tih razloga, za početak je Sljeme zaista idealno (ili neki slični, niski vrh za nezagrepčane kojima je Sljeme predaleko). I nemojte misliti da su mali vrhovi dosadni – tek sad ćete ih upoznati u posve novom filmu!

Prije svega, odgovor na važno pitanje – kako da dijete uopće zavoli planinarenje? Moj je stav da sve polazi od vas – ako mu ga predstavite kao nešto super, zabavno i uzbudljivo, na dobrom ste putu da vas tamo slijedi! Kao što znamo, klinci uče po našem modelu. Ako vide da se mi zabavljamo, željet će biti dio te priče i sami je iskušati na vlastitoj koži. Naravno, u našem društvu!

Tips&tricks za planinarenje s djecom

Planiranje je majka svakog puta, osobito onoga s klincima u kojem malo što želite prepustiti slučaju. Tim više što želite da prvo planinarenje djetetu bude pozitivno iskustvo – naravno, kako bi ga kasnije željelo opet! U to ime, uvijek se vodim iskušanim pravilima koje sad rado dijelim i s vama!

1. Kao što sam rekla, najvažniji je odabir lagane planinarske staze ili planinarske staze za djecu. Dobro proučite stazu kojom planirate stići do vrha ili se raspitajte kod iskusnijih planinara. Nisu sve staze prikladne za djecu – biti je po svima lako nositi nosiljku, a još manje kikača u „ruksaku“. Iz tog iskustva, preporučujem vam nekoliko svojih omiljenih staza koje su jednako dobre i za nošenje djece, i za njihove prve samostalne korake do vrha. Osim Sljemena, to su: Glavica, Bilogora, slap Sopot, Japetić (staza 9 koja vodi do doma Risnjak), Kraljičin zdenac, Kamačnik, Velika planina (Slovenija), Logarska planina (Slovenija). i ostale koje cu vam sve opisati u sljedećem blogu.
2. Koliko god lagane planinarske staze bile, put neće biti sretan bez adekvatne obuće. Planina je uvijek planina, ma koliko bila mala i umiljata. Nemojte se zeznuti s neprikladnim cipelama niti se samozavarati da idete u park! Obavezno ponesite čvrste, udobne cipele ili barem vrlo kvalitetne tenisice, kao i odjeću za presvlačenje u slučaju potrebe.
3. Isto vrijedi za zaštitu od krpelja i buba koji će vam u suprotnom rado kvariti provod. Ne dajte im!
4. Voda je u planinarenju obavezna, bez obzira na težinu (ili lakoću) staze. Savjetujem i kakvu planinarsku klopu (sendviči, keksi) za trenutke odmora i okrepe. Nema većeg gušta od piknika u prirodi. Ako mi ne vjerujete, provjerite s klincima!
5. Pazite na odmor! Ono što se nama čini vrlo lako, malom klincu može biti mnogo teži pothvat. Osigurajte vrijeme za odmor na kakvom panju ili na livadi, čak i kad vam se čini da klinac nije umoran. Znate kako se vole preforsirati kad im je nešto uzbudljivo – a planinarenje to pouzdano jest!
6. Što je dan bez zabave? U planini ništa – zato je ponesite ili osmislite na mjestu! Priroda je pravo mjesto za kreativnu zabavu koja uključuje istraživanje, mozganje i učenje kroz igru. Ako imate pustolovnog klinca, na planini ste svoj na svome jer su mogućnosti zaista raznolike. S Liv tako tražimo životinjske tragove i kućice (npr., duplje u kojima možda žive kakvi ježići), skupljamo lišće, kestenje i cvijeće (koje klinac može spremiti u herbarij). Pričamo o šumi i njezinim stanarima, a redovno pripremimo i neku poslasticu u obliku „šumske priče“ koju joj ispričamo na kakvoj zgodnoj ledini. S obzirom da je Liv luda za životinjama, tu je izbor prilično širok – pa ako i vi imate taj „problem“, sigurno već i sami znate priče! A ako vam ponestane ideja ili želite neku koja je „odmah“ spremna za put, bacite oko na naš Lov na blaga prirode koji smo osmislili upravo za to i više puta isprobali na Liv i drugim klincima. Rezultat? Uvijek puna kutija i još više zabave!

Što ako se djetetu ne svidi planinarenje?

Ha, onda ništa. Vratite se doma. Šalim se, naravno. Nemojte to učiniti. I to je savjet iz vlastitog iskustva! Doduše, Liv je otprve „kliknula“ s planinarenjem, dok je sa skijanjem bila malko druga priča – konkretno, mrgodna, nesretna i ponešto uplakana! Unatoč našim mamcima i veselim facama, nisu joj se svidjeli ni skijanje ni skije ni pancerice – a još manje 100 slojeva odjeće u koju smo je zarobili za tu „groznu“ rabotu! No, bili smo uporni i još veseliji, pa kroz igru i zabavu – nismo popuštali ni milimetar! Nakon početnih njurganja, počela se opuštati. Prvo malo i na „ho ruk“, a zatim sve više i više – da bi do kraja dana toliko zavoljela skijanje i snijeg da se nije dala odvesti sa stazice! Taj feeling ju drži i danas. Jedva čeka na svako novo skijanje i svaki dan nas pita kad napokon krećemo!

A što ako mu se svidi?

E, onda ste „njegovi“- kao što vidite s nama! Nastavite uživati u svakome koraku i, zajedno s djetetovim mogućnostima, postepeno birajte duže i teže staze. I svakako nam javljajte dojmove sa svake – a na mnogima ćemo se sigurno i kad – tad sresti. Vidimo se!