Petrinja je od Zagreba udaljena nekih 45 minuta vožnje. Toliko blizu da bi čovjek pomislio da je zna. A ja o njoj, iskreno, nisam znala gotovo ništa. Nakon ovog vikenda znam puno više. I još uvijek imam osjećaj da sam tek zagrebla površinu.
Došli smo zbog Festivala kestena, onako kako se dolazi na jesenske manifestacije: malo prošetati, pojesti kestene, kupiti kolač i doma. Umjesto toga, vikend se pretvorio u niz “čekaj, a ovo je isto ovdje?” trenutaka. Planinarski dom koji me oborio s nogu. Šetnica za koju nisam imala pojma. Kupalište za koje, priznajem, nisam ni znala da postoji. I kafić u zgradi stare električne centrale, uz rijeku.
Ali idemo redom. Jer sve je počelo u subotu ujutro, s planinarskim cipelama i vrlo optimističnim planom da ćemo “samo malo hodati”.
Ovo nisam očekivala: da ću se iz Petrinje vratiti s popisom mjesta na koja se želim vratiti.
Subota: planinarska kestenijada na Hrastovačkoj gori
Festival kestena u Petrinji traje dva dana i ima dva potpuno različita lica. Subota je planinarska, nedjelja gradska. Subotnji dio, Planinarska kestenijada, ove se godine održao 26. put, a organiziraju ga HPD “Zrin” Petrinja i Turistička zajednica Grada Petrinje.
Okupljanje je bilo ujutro na Strossmayerovom šetalištu, u samom centru grada. Od tamo si imao dvije opcije. Organizirani autobus do Hrastovice, pa kraćom stazom pješke do doma. Ili cijeli put na noge, iz Petrinje.
Ova duža varijanta je oko 9 kilometara od grada do planinarskog doma Matija Filjak.
Staza ide uz Petrinjčicu, pa kroz šumu i selo Cepeliš, i nekako ti cijelo vrijeme daje osjećaj da izlaziš iz grada korak po korak, a ne da te netko istovario na vrhu. Jesen je bila u punom zamahu: šuma žuta i smeđa, pod nogama lišće i, logično, kesteni.
Atmosfera je bila nešto što teško opišem bez da zvučim kao brošura, pa ću reći jednostavno da su svi bili dobre volje. Grupe planinara iz cijele Hrvatske, škole, udruge, obitelji, ljudi koji se očito znaju godinama i ljudi koji su došli prvi put. Nitko nikamo nije žurio.
Kad stigneš gore, kod doma te čeka cijeli mali festival. Pečeni kesteni, kolači od kestena, štandovi OPG-ova, suveniri, glazba uživo i sportske animacije. Poslijepodne je bio i program “Priče Hrastovačke gore” te šetnja s vodičicom do panoramske točke. Organizatori su procijenili da se na kestenijadi okupi više od tisuću ljudi, i to se osjetilo, ali u onom dobrom smislu.
Iskreno, već prvog dana bila sam kupljena. A nismo još ni došli do centra.
INFO: Planinarska kestenijada
- Gdje: planinarski dom Matija Filjak, vrh Cepeliš na Hrastovačkoj gori (415 m)
- Duža ruta: iz Petrinje, oko 9 km (naše iskustvo); HPS navodi oko 2 sata hoda od Petrinje preko sela Cepeliš
- Kraća ruta: iz Hrastovice, oko 1 sat hoda prema HPS-u,oko 3,2 km
- Prijevoz: na festivalu je bio organiziran autobus do Hrastovice i povratak iz Hrastovice
- Za djecu: kraća ruta iz Hrastovice je realnija opcija za obitelji; gore ima dovoljno prostora i sadržaja da djeca ne dosađuju
- Savjet: obuj planinarske cipele, ne tenisice. Jesenska šuma zna biti blatnjava, a pod lišćem se kriju bodljikave ljuske kestena.
ZNAŠ LI? Oznake planinarske staze iz Petrinje kreću kod mosta preko Petrinjčice u Ulici Matije Gupca. Matija Filjak, po kojem dom nosi ime, bio je upravo čovjek koji je markirao staze na Hrastovačkoj gori.
Planinarski dom Matija Filjak: najveće iznenađenje vikenda
Obišla sam dosta planinarskih domova. Neki su lijepi, neki praktični, neki su samo mjesto gdje popiješ čaj, pojedeš grah i ideš dalje.
Ovaj je drugi film. I neću se previše ograđivati, mislim da je ovo možda najljepši planinarski dom koji sam otkrila u Hrvatskoj.
Dom stoji na samom vrhu Hrastovačke gore, na Cepelišu, na 415 metara. Velika dvokatnica, prizemlje zidano, kat drven. Njime upravlja HPD “Zrin” Petrinja, društvo osnovano još 1922. godine. Na vrhu je i prije Drugog svjetskog rata postojala planinarska kuća, ali je rastavljena, a grede su, prema priči društva, mještani odnijeli za gradnju po okolnim selima. Novi dom građen je po uzoru na stari i dovršen je 2007. godine.
Ime nosi po Matiji Filjku, zaljubljeniku u prirodu koji je bio tajnik, pa predsjednik društva, i koji je markirao staze po Hrastovačkoj gori. Dakle, doslovno hodaš njegovim putevima da bi došao do njegove kuće.
Ali ono što me stvarno kupilo nije zgrada. Nego sve oko nje.
Vrt osjetila
Pokraj doma nalazi se Vrt osjetila, prostor podijeljen na zone mirisa, okusa i boja. Ideja je jednostavna: prirodu ne gledaš samo očima, nego je pomirišeš, dotakneš, probaš. Biljke su označene, a vrt održavaju sami članovi društva na proljetnim radnim akcijama.
Za djecu je ovo pun pogodak. Puno bolje od “gledaj, drvo”.
Vidikovac na vrhu
Vrh Cepeliš lokalno zovu i Piramida. Ime dolazi od geodetske piramide postavljene ovdje 1864. godine. Potres 2020. ju je teško oštetio pa je uklonjena, a danas na vrhu stoji vidikovac visok oko 17 metara.
Popni se. Ozbiljno. Dom je u šumi i s tla se baš i ne vidi daleko, a gore odjednom dobiješ cijelu sliku: valovita brda Banovine, šume do horizonta, i taj osjećaj da si zapravo puno dalje od Zagreba nego što jesi.
Pecko jezero i prokletnik sa zlatnim lancima
Nedaleko od doma, na tematskoj stazi Piramida, nalazi se vidikovac s pogledom prema Hrvatskom Čuntiću, a uz njega i mjesto nekadašnjeg Peckog jezera. Danas je ondje suho. Ali priča je ostala.
VRIJEME JE ZA PRIČU: Tajna Prokletnika u Peckom jezeru
Jeste li znali da se uz Hrastovačku goru veže jedna neobična legenda o ljubavi, izdaji i prokletstvu? I to legenda koja je toliko zanimljiva da je završila čak i u književnosti!
Prema narodnoj predaji, nekada davno na ovom se području nalazilo jezero nastalo od suza nesretne banice. Njezin muž, ban, iznevjerio je njezinu ljubav i bio joj nevjeran. Zbog svoje izdaje sustigla ga je strašna kazna – bio je proklet i osuđen da vječnost provede na dnu jezera nastalog od suza žene koju je povrijedio.
No ban nije samo tiho živio u njegovim dubinama. Pretvorio se u prokletnika kojeg su se ljudi bojali. Svatko tko bi se usudio ući u jezero i zaplivati njegovim vodama riskirao je da ga ban povuče na dno, gdje bi ga okovao zlatnim lancima. Jezero je tako, prema legendi, postalo mjesto koje je skrivalo mračnu tajnu.
A onda se jednoga dana dogodilo nešto što je promijenilo sve.
Mladi pastir došao je na jezero sa svojom zaručnicom. Dok se on kupao, djevojka je sjedila na obali i vezla svadbeno ruho, pripremajući se za njihov zajednički život. Nisu ni slutili kakva se opasnost skriva ispod mirne površine vode.
U jednom trenutku prokletnik je zgrabio mladića i povukao ga u dubinu.
Djevojka je ugledala kako njezin voljeni nestaje pod vodom. Očajnički je zavapila, a zatim, ne razmišljajući o vlastitoj sudbini, skočila u jezero za njim.
I upravo se tada dogodio neočekivan preokret.
Ban, koji je zbog vlastite izdaje bio osuđen na prokletstvo i koji dotad nije pokazivao milosti prema svojim žrtvama, suočio se s nečim što je možda i sam davno izgubio – iskrenom, bezuvjetnom ljubavlju.
Djevojčina spremnost da riskira vlastiti život kako bi spasila zaručnika toliko ga je dirnula da je prvi put odlučio pokazati milost. Oslobodio je pastira zlatnih lanaca i oboje ih izvukao na obalu.
I tako je, barem prema legendi, ljubav uspjela ono što nitko prije nije mogao – pobijediti okrutnost prokletnika.
A ono što ovu priču čini još zanimljivijom jest činjenica da nije ostala samo usmena predaja.
Pjesnik Ivan Trnski, koji je 1841. i 1842. godine službovao u Petrinji, pretočio ju je u baladu „Prokletnik u Peckom jezeru”, objavljenu 1869. godine u časopisu Vienac.
Danas, dok istražujete Hrastovačku goru i njezine vidikovce, možete se prisjetiti ove stare priče i zamisliti jezero koje je, prema predaji, nekada skrivalo prokletog bana i njegove zlatne lance.
Da razdvojimo činjenice od legende: jezero je stvarno postojalo i do Drugog svjetskog rata bilo je omiljeno izletište Petrinjaca. Kada je i zašto presušilo, nije pouzdano poznato. Prokletnik, banica i zlatni lanci su, naravno, narodna predaja.
Može li se ovdje prespavati?
Može. Dom ima 25 kreveta i otvoren je cijele godine, ali samo vikendom i praznicima. Noćenje i opskrba su po dogovoru, pa se obavezno javi unaprijed (kontakt je u praktičnom dijelu na kraju). Jesenski vikend gore, s večerom kod doma i jutrom na vidikovcu, zvuči mi kao vrlo dobar razlog za povratak.
Kako doći s djecom
Najkraća i najrealnija opcija za obitelji je staza iz Hrastovice, oko 1 sat hoda prema HPS-u. Iz Hrastovice postoji i varijanta preko starog grada Hrastovice, oko 1,5 sat, pa se dvije staze mogu spojiti u kružnu turu. Iz Petrinje preko sela Cepeliš treba oko 2 sata. Do doma se može i autom, šumskom cestom, ali planinarski portal upozorava da cesta zna biti razrovana kad se izvlači drvo ili nakon jake kiše.
Jedno važno upozorenje: sjeverni dio Hrastovačke gore prema Petrinji vodi se kao minski sumnjiv i ondje nema planinarskih staza. Drži se markiranih puteva.
INFO: Planinarski dom Matija Filjak
- Visina: 415 m, vrh Cepeliš
- Upravlja: HPD “Zrin” Petrinja
- Otvoreno: cijele godine, vikendom i praznicima
- Noćenje: 25 kreveta, po dogovoru
- Koliko vremena: računaj barem pola dana s usponom; cijeli dan ako želiš vidikovac, vrt i Pecko jezero
- Za djecu: da, posebno Vrt osjetila i vidikovac (uz nadzor na stepenicama)
- Savjet: dođi i kad nije festival. Mirnije je, a dom je isti.
ZNAŠ LI? Ispod vrha je još 1864. postavljena trigonometrijska točka prvog reda Cepeliš, dio austrougarske mreže za izmjeru zemlje. Drugim riječima, ovaj vrh je bio važan na kartama puno prije nego što je postao važan planinarima.
Nedjelja: Festival kestena na Strossmayerovom šetalištu
U nedjelju se festival spustio s gore u grad. Program je trajao od 10 do 17 sati na Strossmayerovom šetalištu, i moram reći da boljeg mjesta za ovakvu manifestaciju u Petrinji teško da ima.
Šetalište je zapravo gradski park u samom centru. Stara stabla, širok prostor, crkva sv. Lovre koja dominira cijelom slikom. Kad ga napuniš štandovima, glazbom i ljudima, dobiješ onaj osjećaj većeg sajma, ali bez gužve u kojoj se ne možeš okrenuti. A vrijeme je bilo prekrasno, ono jesensko sunce zbog kojeg ti je žao što nije češće listopad.
Za obitelji je nedjelja definitivno dan za doći. Odmah nakon otvorenja bila je dječja predstava “Jesen baš svud miriše, na plodove i na kiše”, a poseban gost bio je Mickey Mouse. Možeš zamisliti kako je to izgledalo u prvim redovima.
Cijeli dan na šetalištu je trajao i Festival igračaka u gostima: radionice izrade igračaka, oslikavanje vrećica, oslikavanje lica, igre i natjecanja. Kasnije je bila i radionica izrade mobila od prirodnih materijala, te priča o petrinjskom kestenjaru, koju je izvela Dramska scena POU Hrvatski dom. Djeca su doslovno imala program od jutra do poslijepodneva, a roditelji vremena za kavu i štandove.
Odrasli dio bio je jednostavan, i to mu je najveća vrijednost. Domaći proizvođači, OPG-ovi, lokalne udruge, rukotvorine i kesteni na svakom koraku. Poslijepodne je svirao sastav Beatta, a mogle su se probati i promotivne vožnje električnim biciklima s vodičem.
Ništa tu nije bilo napuhano. Nije to festival s pozornicom od pola milijuna i VIP zonom. To je grad koji se jednu nedjelju skupio u svom parku, i to se osjeti.
INFO: Festival kestena, nedjelja
- Gdje: Strossmayerovo šetalište, centar Petrinje
- Kada: ove godine 18. listopada, od 10 do 17 sati
- Koliko vremena: 2 do 4 sata, više ako imaš djecu na radionicama
- Za djecu: da, ovo je dan za njih: predstava, radionice, oslikavanje lica, igre
- Ulaz: besplatan; šetalište je javni gradski prostor
- Savjet: dođi ujutro ako ti je cilj dječja predstava, jer je bila odmah nakon otvorenja
ZNAŠ LI? Na Strossmayerovom šetalištu rastu lipe za koje se kaže da ih je posadila Napoleonova vojska tijekom boravka u Petrinji, između 1809. i 1813. Tu je i nekoliko stabala ginka, biljke koju zovu živim fosilom.
Hrana: kad je kruh tanjur, a kesten glavni lik
Ovaj dio moram posebno. Jer hrana na Festivalu kestena bila je jedno od najzabavnijih iznenađenja vikenda.
Tanjura nije bilo. Ili barem nismo jeli iz njih. Umjesto toga, servirali su:
- sarmu u kruhu
- gulaš u kruhu
- buncek s kiselim zeljem u lepinji
Ta me ideja odmah kupila, jer je zapravo genijalna. Kruh upije sok, ne moraš nositi tanjur kroz gužvu, a na kraju pojedeš i “posudu”. Nula otpada, maksimalno zadovoljstvo.
Doslovno smo se ubili od hrane.
A onda kesteni. Pečeni, na svakom koraku, i kolači od kestena u svim mogućim oblicima. I da, ponovno sam kupila punu vrećicu kolača za doma. Jer što ako mi doma zatreba kolač od kestena, zar ne?
Iskreno, mislim da u životu nisam pojela toliko kestenovih kolača kao tijekom ovog vikenda.
Ako te nakon šetališta još vuče nešto slano, na Gradskoj tržnici je u nedjelju bio Gastro show, gdje je Udruga uzgajivača svinja Banijska šara kuhala i dijelila gulaš.
Savjet: ne jedi doručak. Ozbiljno. Dođi gladan i ostavi mjesta za kolače.
Petrinja izvan festivala: što još posjetiti
Poslije ručka (čitaj: poslije sveg tog kruha punjenog nečim) trebalo nam je kretanje. Pa smo krenuli istraživati grad. I tu je Petrinja izvukla još par aduta iz rukava.
Strossmayerovo šetalište
Na festivalu ga vidiš punog, ali vrijedi ga vidjeti i prazno. Park je oblikovan početkom 19. stoljeća i ima vrijednu zbirku stabala, od starih lipa do ginka. Usred njega je župna crkva sv. Lovre, zaštitnika grada. Izvorna crkva iz 1780. stradala je u Domovinskom ratu, a obnovljena je u izvornom obliku.
Zašto je ovo idealan prostor za događanja? Jer je u centru, ravan, prohodan s kolicima i dovoljno velik da stane festival, a opet dovoljno zelen da ne izgleda kao parkiralište sa štandovima. Meni je to bio jedan od ljepše uređenih gradskih prostora koje sam vidjela u ovom dijelu Hrvatske.
Šetnica uz Petrinjčicu
Petrinjčica je mala rijeka koja teče kroz cijeli grad i ulijeva se u Kupu. Zadnja dva kilometra njezina toka su regulirana, s nasipom i drvoredima lipa i bagrema, a uz nju vodi šetnica.
E ovo me stvarno pozitivno iznenadilo. Ravno, mirno, uređeno, s pogledom na vodu i kaskade koje usporavaju tok. Savršeno za onu poslijeručnu šetnju kad ti treba sat vremena hodanja bez ikakvog plana.
Ako želiš ozbiljniju verziju, postoji i Petrinjska šetnica, kružna edukativno rekreativna staza od 6,6 km. Prema TZ Petrinje, ugodnim tempom treba oko dva i pol sata. Ide uzvodno uz Petrinjčicu, pa se penje kroz šumu na panoramsku točku s pogledom na Hrastovačku goru, prolazi kroz Popovu šumu i kraj izvora Jelen. Označena je žutim oznakama u obliku lipova lista, simbola grada.
INFO: Šetnja uz Petrinjčicu
- Koliko vremena: 30 minuta do sat za opuštenu šetnju uz rijeku; oko 2,5 sata za kružnu Petrinjsku šetnicu
- Za djecu: da, dio uz nasip je ravan i lagan
- Savjet: spoji šetnju s kavom u Munjari i krajem kod kupališta, ispadne savršeno poslijepodne
Gradsko kupalište na Kupi
Šetnjom smo stigli do Gradskog kupališta. I sad iskreno: nisam ni znala da Petrinja ima kupalište. A ima ga, i to s pričom. Na ušću Petrinjčice u Kupu još su krajem 19. stoljeća petrinjski đaci učili plivati na vojnom kupalištu. Prvo uređeno kupalište otvoreno je 1902., stalno gradsko kupalište postaje 1921., a današnja zgrada je iz 1942. Godine 2013. u akciji Zeleni cvijet proglašeno je najljepšim kupalištem Sisačko-moslavačke županije.
Kupa je ovdje široka i mirna. Prema dostupnim podacima iz prošle sezone, kupalište ima označenu zonu za kupanje s plutacama i spasioce u dijelu dana, tuševe i svlačionice, plažu sa sitnim šljunkom i blagim ulazom, livadu s hladom uz rijeku. U listopadu je kupalište, logično, u mirnom izdanju. Ali dovoljno je bilo stati na obalu i zamisliti srpanj. Za obitelji iz Zagreba ovo može biti odlična ljetna alternativa kad ti se ne da do mora: 45 minuta vožnje, rijeka, livada, hlad.
INFO: Gradsko kupalište Petrinja
- Gdje: na ušću Petrinjčice u Kupu, šetnjom iz centra
- Za djecu: da, plitki dio uz obalu i napuhanci (prema stanju iz prošle sezone)
- Koliko vremena: ljeti pola dana do cijeli dan
- Savjet: prije dolaska provjeri aktualno stanje sezone, rad spasilaca i kalendar događanja kod TZ Petrinje ili Grada, jer se uvjeti mijenjaju iz godine u godinu
Munjara: kava u staroj električnoj centrali
Ako iz cijelog ovog teksta zapamtiš samo jednu adresu za kavu u Petrinji, neka to bude Munjara. Gradska munjara je zgrada uz Petrinjčicu, izgrađena 1911. godine, sa secesijskim ukrasima na fasadi. Kako joj i ime kaže, bila je to gradska elektrana, zgrada za proizvodnju struje, i jedan od simbola industrijskog razvoja Petrinje. Potres u prosincu 2020. ju je razorno oštetio. Obnova je išla kao vjerna rekonstrukcija cijele zgrade, uz vraćanje izvornih elemenata, među kojima je i metalni natpis na krovu. Zgrada je ponovno otvorena u travnju 2024., a u kolovozu 2025. u njoj su otvoreni Multimedijski centar i Gradska kavana. Bila je to prva obnovljena zaštićena javna zgrada u Petrinji nakon potresa, i to se nekako osjeti. Kao da je grad ovdje rekao: e ovo vraćamo kako treba. Kavana gleda na Petrinjčicu i iskreno, ambijent je odličan. Stara industrijska zgrada vraćena u život, rijeka ispred, terasa iznad vode, uz kavu ima kolača i sladoleda. Uz to, Munjara služi za izložbe, manje koncerte, književne večeri i predavanja.
Meni je ovo bio savršen predah između festivala i šetnje. Sjedneš, popiješ kavu, gledaš rijeku i shvatiš da ti je cijeli dan bio jako dobar.
INFO: Gradska munjara
- Gdje: uz Petrinjčicu, u centru grada
- Radno vrijeme: svaki dan od 8 do 22 sata; provjeri prije dolaska
- Koliko vremena: 30 minuta do sat
- Za djecu: da
- Savjet: spoji je sa šetnjom uz Petrinjčicu, Munjara je prirodna točka za odmor na pola puta
ZNAŠ LI? Riječ munjara starinski je naziv za elektranu, od “munja”. Zgrada je dakle doslovno bila mjesto gdje je grad dobivao svoje “munje”.
Praktične informacije
Gdje je Petrinja i koliko je daleko? Petrinja je u Sisačko-moslavačkoj županiji, na Petrinjčici, nedaleko od njezina ušća u Kupu. Od Zagreba je udaljena oko 45 minuta vožnje, ovisno o tome iz kojeg dijela grada krećeš.
Kako doći? Najjednostavnije autom, autocestom prema Sisku i dalje prema Petrinji. Do Gradskog kupališta vode putokazi iz grada.
Kada je Festival kestena? Ove godine bio je 17. i 18. listopada 2026. Tradicionalno se održava u listopadu, a planinarski dio ove je godine bio 26. po redu. Buduće datume prati na stranici TZ Grada Petrinje i u njihovom godišnjem kalendaru događanja.
Ulaz: besplatan
Gdje se što događa?
- Subota, planinarski dio: okupljanje na Strossmayerovom šetalištu, program kod planinarskog doma Matija Filjak na Hrastovačkoj gori
- Nedjelja, gradski dio: Strossmayerovo šetalište, uz Gastro show na Gradskoj tržnici
Kako do doma Matija Filjak?
- Pješice iz Hrastovice: oko 1 sat (najbolje za obitelji)
- Iz Hrastovice preko starog grada: oko 1,5 sat
- Iz Petrinje preko sela Cepeliš: oko 2 sata; oznake kreću kod mosta preko Petrinjčice u Ulici Matije Gupca
- Autom: cestom iz Petrinje prema Hrvatskoj Kostajnici, skretanje za Cepeliš pa prema Pecki, zatim makadamom do doma; cesta može biti razrovana nakon kiše ili izvlačenja drva
- Noćenje: dom ima 25 kreveta, otvoren je vikendom i praznicima, noćenje po dogovoru s HPD “Zrin” (Marija Pendić, 098 138 9692)
Što je posebno zanimljivo za djecu?
- Vrt osjetila i vidikovac kod planinarskog doma
- Nedjeljni dječji program na festivalu: predstava, radionice, Festival igračaka
- Šetnja uz Petrinjčicu, ravna i lagana
- VR i kutak s dronovima u Munjari
- Ljeti Gradsko kupalište na Kupi
Što posjetiti tijekom cijele godine? Hrastovačku goru i dom Matija Filjak (vikendom), tematske staze poput Puta kestena i staze Piramida, Petrinjsku šetnicu, Strossmayerovo šetalište, Gradsku munjaru, a ljeti Gradsko kupalište.
Za kraj: došla sam zbog kestena
I to je zapravo cijela priča. Došla sam zbog Festivala kestena, a vratila se s toliko novih dojmova da mi je pomalo žao što neka od ovih mjesta nisam otkrila ranije. Planinarenje kroz jesensku šumu. Dom Matija Filjak, koji je i dalje na vrhu moje liste. Festival na šetalištu, s hranom u kruhu i više kestenovih kolača nego što je pametno. Šetnica uz Petrinjčicu, kupalište za koje nisam znala i kava u Munjari.
Petrinja je bila veliko pozitivno iznenađenje. I sve to na 45 minuta od Zagreba. Ovo definitivno nije bio moj zadnji posjet. Ako tražiš ideju za izlet iz Zagreba, stavi Petrinju na listu. Ako možeš, u listopadu, za Festival kestena. Ako ne, bilo kojeg vikenda: Hrastovačka gora, Munjara i Petrinjčica nigdje ne idu.
Ovaj posjet Petrinji ostvaren je u suradnji s Turističkom zajednicom Grada Petrinje i Sisačko-moslavačkom županijom.
