Pretraži ovdje...
0
TOP
Putovanja

Slavonija i Baranja u tri dana: od lipicanaca do vinskih podruma u brdu

Nije nam prvi put u Slavoniji i Baranji, ali kao da je.

Najveće iznenađenje ovog puta nije bila ni katedrala, ni lipicanci, ni Kopački rit.

Bila je to mala slastičarnica u ulici u koju sami nikad ne bismo skrenuli. Saznali smo za nju od jedne lokalke, poslušali je, i sad tu preporuku prenosim tebi.

Ali idemo redom.

Ove godine Osječko-baranjska županija ima moto koji mi je baš sjeo: „Mi vama na more, vi nama na vodu”. I stvarno, cijeli vikend smo bili uz vodu. Dunav, Drava, rit, a usput lipicanci, šljive, fiš i vinski podrumi ukopani u brdo.

S Liv smo krenuli iz Đakova, a završili na baranjskoj vinskoj cesti. Tri dana, puno stanica, i nijedna nije bila tu „reda radi”.

ĐAKOVO

Hotel Diaco: soba s pogledom na katedralu

Prva stanica bilo je Đakovo, a spavali smo u hotelu Diaco.

I odmah da kažem ono što mi je ostalo kao jedan od glavnih dojmova cijelog boravka: pogled na katedralu.Hotel je nov, otvoren je u svibnju 2026., i prvi je hotel s četiri zvjezdice u Đakovu. Ima wellness s bazenom i saunama, a restoran se zove Diaco Dine. Kuhinja spaja slavonsku tradiciju i moderan pristup, s lokalnim i sezonskim namirnicama.

Mi smo tamo navečer jeli, i jeli smo fino. U ponudi su tada imali i meni s tapasima na slavonski. 

INFO – Hotel Diaco, Kralja Tomislava 10, Đakovo – Restoran Diaco Dine: doručak 7:30 do 10:30, ručak 12 do 17, večera 17 do 22 (u trenutku provjere) – Na meniju postoji i dječja ponuda – Hotel ima 41 sobu, wellness s bazenom te finsku i tursku saunu

ZNAŠ LI? Katedrala sv. Petra u Đakovu građena je od 1866. do 1882. i visoka je 84 metra. Bila je životno djelo biskupa Josipa Jurja Strossmayera, koji je i pokopan u njezinoj kripti. Kad je bila gotova, navodno je rekao: „Pogledajte ju kako je lijepa. Eno rubina kojeg je Bog meni, a ja njemu poklonio.”

 

Destilerija Bijeli Gusak: najslađe šljive u mom životu

Mala obiteljska destilerija, i meni je to uvijek broj jedan. Volim upoznati ljude koji stoje iza onoga što rade. Volim te male obiteljske priče. A ova je baš takva. Destileriju vode Emerik Pišl i njegova supruga Ivana Petrošanec Pišl. Ivana je agronomka i brine o voćnjaku, a Emerik o destilaciji. Šljive uzgajaju bez umjetnih gnojiva i kemijskih pesticida, a destileriju su registrirali 2019. Ime su dobili po bijelom gusku koji je dugo bio glavni šef na obiteljskom imanju. Rade voćne rakije, džin, pelinkovac, likere, a odnedavno i rum. Sve u malim količinama.

E sad, šljive.

Tamo sam pojela najfinije šljive u životu. Stvarno ne pretjerujem. Nikad nisam jela toliko slatke šljive. Pa kad su nas na kraju, osim rakijom, opremili i s dvije vreće šljiva, nisam se ni sekunde nećkala. Uzela sam ih objeručke.

INFO – Destilerija Bijeli Gusak, Đakovo – Većinu proizvoda prodaju izravno, preko kušaonice i webshopa – Za posjet i kušanje se javi unaprijed: info@bijeli-gusak.com, 091 4224 046 – Rakija je za odrasle, a šljive su za sve

 

Đakovačka ergela: kad dijete naraste, i lipicanci izgledaju drugačije

U đakovačkoj ergeli bili smo i prije tri godine. Tada smo obišli Ivandvor, a ovaj put smo se vratili u Pastuharnu. I tu mi je bilo najzanimljivije gledati Liv. Sada ima sedam godina, puno više razumije i takve stvari je puno više fasciniraju nego prošli put. Isto mjesto, isti konji, a potpuno drugačiji posjet. Ako ideš prvi put, dobro je znati razliku između dvije lokacije. Pastuharna je u samom centru Đakova i tu su pastusi koji prolaze dresuru i trening. Ivandvor je na rubu grada i tamo su kobile sa ždrebadi. Mladi pastusi ondje odrastaju do treće godine, a onda sele u Pastuharnu.Ako imaš vremena, obiđi oboje. Ako nemaš, s manjom djecom je Ivandvor dobar izbor zbog ždrebadi i livada, a Pastuharna je praktičnija jer je u gradu.

VRIJEME JE ZA PRIČU: Kraljica na Ivandvoru

Ergela se u dokumentima spominje još 1506. godine, a lipicance u Đakovu uzgajaju od 1806. Na Ivandvoru stoje staje koje je 1912. dao izgraditi biskup Ivan Krapac. A u dvorani na Ivandvoru 1972. su dočekani kraljica Elizabeta II., princ Philip i princeza Anne. Tradicija uzgoja lipicanaca od 2022. je na UNESCO-ovom popisu nematerijalne kulturne baštine.

INFO – Državna ergela Đakovo: Pastuharna u centru Đakova, Ivandvor na rubu grada – Individualni i obiteljski posjet bez vodiča (do 5 osoba, obje lokacije): 4 € odrasli, 2 € djeca – Za individualni posjet ne treba se najaviti, vođene ture su za grupe – Za djecu: da, a što su starija, to će više pitati

ALJMAŠ I DUNAV

Crkva Gospe od Utočišta

ALJMAŠ! Koliko smo puta već bili u Slavoniji i Baranji, a ovdje nikad nismo stali. I onda dođemo i pitamo se: pa dobro, kako smo ovo dosad preskakali? Malo mjesto, Dunav prolazi tik uz njega, a iznad svega dominira crkva Gospe od Utočišta. Potpuno je drugačija od svega što očekuješ vidjeti u malom slavonskom mjestu. I izvana je impresivna, ali obavezno uđi i unutra. Onda se samo spusti do Dunava. Meni su ta mjesta uz velike rijeke baš nešto posebno. Mogla bih samo sjediti, gledati vodu i ne raditi apsolutno ništa.

ZNAŠ LI? Svetište u Aljmašu staro je preko tri stoljeća. Staru crkvu uništili su 1991. tijekom Domovinskog rata, a kip Gospe pronađen je oštećen u ruševinama. Nova crkva gradila se od 2001., na istom mjestu, i posvećena je 1. kolovoza 2004., baš u godini 300. obljetnice svetišta. To je već četvrta crkva na tom mjestu.

Susi’s Cakes: molim te, ovo nemoj preskočiti

I sad dolazimo do mjesta s početka teksta.

Susi’s Cakes je u Aljmašu, u ulici u koju sami vjerojatno ne bismo ni skrenuli. Otišli smo samo zato što nam je jedna lokalka rekla da moramo. Poslušali smo je i baš mi je drago da jesmo. Ja sam jela fantastičnu baklavu sa sladoledom od karamele. Liv je jela ledeni vjetar. Susi sama radi kolače, ponuda je raznolika, a sve što smo probali bilo je stvarno odlično. Koliko smo ondje doznali, Susi je došla iz Njemačke, udala se za lokalca i ostala u Aljmašu. Moj je dojam da joj je sasvim dovoljno što peče za ljude iz sela i okolice.

Ovo je mjesto koje osobno definitivno preporučujem. Ako si u blizini Aljmaša, skreni. Ako nisi, skreni opet.

INFO – Susi’s Cakes, Aljmaš – Ljeti radi od 9 do 19, ponedjeljkom, utorkom i srijedom je zatvoreno, a zimi ne radi (u trenutku provjere) – Torte i kolače primaju po narudžbi cijele godine – Imaju i smještaj


K55: vino usred vinograda, pogled na ušće Drave u Dunav

A onda još jedno mjesto za koje prije ovog putovanja nisam znala: boutique vinarija i destilerija K55 na Aljmaškoj planini. Ambijent je stvarno prekrasan. Doslovno sjediš usred vinograda, oko tebe zelenilo i mir, a pogled ide prema ušću Drave u Dunav. Mi smo došli baš na njihov event „Dunavska vs. Jadranska riba”. S jedne strane fiš od šarana, prženi smuđ i šaran u rašljama, a s druge orada, srdele, inćuni i lignje. Uz to tri K55 vina i tamburaši.

Mene nije trebalo dugo nagovarati da sve probam.

I ovo je točno ono što bih voljela češće viđati. Ne samo „dođite kušati vino”, nego cijeli događaj u kojem spoje hranu, svoja vina, glazbu i ljude. Ako se ikad pitaš što znači onaj moto s morem i vodom, evo ti ga na jednom stolu. Ne znam hoće li se baš taj event ponoviti, ali K55 organizira i druga događanja, pa prati njihove najave prije nego kreneš.

INFO – K55 vinarija & destilerija, između Aljmaša i Erduta, na Aljmaškoj planini – Oko tri hektara vinograda, a neki trsovi kadarke stari su preko sto godina – Za događanja i kušanja prati njihov Facebook ili se javi unaprijed – Netko mora voziti, a vinograd ne bježi

ZNAŠ LI? Ime K55 nije marketinška dosjetka. To je bio kućni broj imanja.

 

BIZOVAČKE TOPLICE: PLAN KOJI NIJE USPIO

Da budem iskrena, Bizovačke toplice bile su nam u planu, ali na kraju nismo stigli. Tako da ti ne mogu reći kakve su iz našeg iskustva. Ali ako putuješ s djecom i želiš ubaciti kupanje, a pogotovo ako ideš van ljeta, ovo je logična stanica između Đakova i Osijeka.

INFO – Bizovačke toplice, Bizovac – Unutarnji vodeni svijet: šest bazena na oko 1400 m², uključujući dječji i termalni bazen – Otvoreno svaki dan od 10 do 20, subotom noćno kupanje do 24 (u trenutku provjere) – Tobogan od 112 m trenutačno ne radi, a vanjski bazeni su sezonski, pa prije dolaska provjeri što je otvoreno – Cijene na službenom cjeniku za 2026.

OSIJEK

Zoološki vrt Osijek

Reći ću iskreno: meni je osječki zoo osobno puno ljepši od zagrebačkog. To je moj dojam, a ne znanstvena usporedba. Najviše mi se sviđa koliko je u zelenilu. Cijeli prostor mi djeluje drugačije, a nastambe su mi ostavile dojam prostranosti. Imala sam osjećaj da ima manje životinja, ali da imaju više mjesta. I to mi se svidjelo.

Zoo je na lijevoj obali Drave, prostire se na 11 hektara i najveći je zoološki vrt u Hrvatskoj. U siječnju 2025. proslavio je 70. rođendan.

INFO – ZOO Osijek, lijeva obala Drave – Ulaznica: 4 € odrasli, 2 € djeca  – Otvoren je svih 365 dana, a radno vrijeme se mijenja ovisno o sezoni – Za djecu: da, i to cijeli dan ako im pustiš

ZNAŠ LI? Do zoološkog vrta možeš doći i kompom, riječnim skelom koja prevozi preko Drave od 1916. Za djecu je to mala avantura prije nego što su vidjeli ijednu životinju. Red plovidbe provjeri na stranici zoološkog vrta.

Hotel Osijek: deseti kat i Drava ispod prozora

U Osijeku smo spavali u Hotelu Osijek, na desetom katu. I hotel nam je bio jako ugodno iznenađenje. Ali ono što pamtim je pogled iz sobe na Dravu. Rijeka ti je doslovno ispod prozora. Hotel je u pješačkoj zoni, na samoj obali Drave, a promenada je odmah ispred. Ima četiri zvjezdice, 146 soba, fitness i wellness zonu te restoran sa slavonskom i modernom kuhinjom.

INFO – Hotel Osijek, Šamačka 4, Osijek – Parking uz hotel se plaća – Ako ostaješ dulje, šetnja promenadom uz Dravu do Tvrđe je dobar plan za večer (to ovaj put nismo stigli)

KOPAČKI RIT I TIKVEŠ

Kopački rit: mjesto kojem se uvijek vraćam

Jutro smo počeli u Kopačkom ritu, vožnjom brodom. I prošli put smo išli istom turom, ali Liv je tada bila još mala. Sada joj je sve bilo puno zanimljivije i stvarno je pratila što nam vodič govori. Ista vožnja, potpuno drugačije iskustvo. Nakon broda prošetali smo Stazom bijelog lopoča i popili kavu valjda u najmirnijem kutku Slavonije. Gledaš oko sebe i samo voda, trska i ptice.

Ja se ovdje jako volim vraćati.

INFO – Park prirode Kopački rit, polazak broda s pristaništa na Sakadaškom jezeru – Ulaznica s vožnjom brodom: 13 € odrasli, 11 € djeca i umirovljenici, djeca do 4 godine besplatno (prema cjeniku na službenoj stranici u trenutku provjere) – Vožnja traje oko 45 minuta, polasci u 10, 12, 14 i 16 sati – Staza bijelog lopoča uključena je u program – Do pristaništa vozi i vlakić, 2 € po osobi – Za djecu: da, vožnja brodom je najbolji način da ih zainteresiraš

Tikveš: bila sam u ritu nebrojeno puta, a ovdje nikad

Nakon Kopačkog rita krenuli smo prema Tikvešu. I sad pazi: u Kopačkom ritu bila sam već nekoliko puta, a u Tikvešu nikad. Baš mi je drago što je bio u programu, jer stvarno nisam znala što se ovdje nalazi. Kompleks dvoraca potječe iz 19. stoljeća. Gradili su ga Habsburgovci, članovi Teschenske loze, i nekad je bio zatvoreno lovačko središte za vladare i njihove goste. Danas je obnovljen i u njemu je Prezentacijsko-edukacijski centar Tikveš, multimedijalan i interaktivan postav kroz koji upoznaješ i povijest dvoraca i Kopački rit.

O Tikvešu ću ti pisati još posebno, jer stvarno zaslužuje svoju objavu.

INFO – Dvorac Tikveš, sjeverni dio Parka prirode Kopački rit – Otvoreno od četvrtka do nedjelje, od 8 do 16 (u trenutku provjere) – Odličan plan B za kišni dan ili za djecu koja vole interaktivne postave

 

BARANJA ZA STOLOM

Restoran Citadela, Vardarac

Nakon toga stali smo na ručak u Citadeli u Vardarcu. Restoran postoji od 1978. i od otvorenja je u vlasništvu obitelji Lazar, a danas ga vodi treća generacija. Poznat je po domaćoj baranjskoj kuhinji i jelima od riječne ribe: fiš paprikaš po obiteljskom receptu, šaran u rašljama, kečiga na žaru. Mi smo se, naravno, dobro potrudili da stol ne ostane prazan.

INFO – Restoran Citadela, Ul. Šandora Petefija 39, Vardarac – Radi svaki dan od 9, petkom i subotom do 1 iza ponoći, ostale dane do 23 (u trenutku provjere) – Ne dolazi ako si planirao pojesti nešto „malo”

Josić i Katolički surduk, Zmajevac

A na desert smo otišli kod Josića u Zmajevac. I pod desert mislim i na vino, jasno. Prošetali smo Katoličkim surdukom, ulicom usječenom u brdo u kojoj su tradicionalni vinski podrumi. Kuće vidiš izvana, a podrumi se uvlače duboko u brdo. Onda smo kušali i Josićeva vina.

ZNAŠ LI? Surduk je turski naziv za usjek u brdu. Podrume u njima ovdje zovu gatori, a stari su i po nekoliko stoljeća. Ručno su ukopani u brdo i u njima je cijele godine oko 12 do 15 °C, bez grijanja i hlađenja. Katolički surduk zaštićena je etnološka cjelina.

INFO – Josić, Planina 194, Zmajevac – Restoran s domaćom baranjskom kuhinjom i vinarija – Kušanje u kušaonici je besplatno, a možeš zamoliti i šetnju kroz podrume – Ponedjeljkom zatvoreno, utorak do četvrtak 12 do 22, petak i subota 12 do 23, nedjelja 12 do 17

Baranjska vinska cesta

I za kraj, vinska cesta.

Morali smo se osobno uvjeriti da i kod nas postoji cesta na kojoj stvarno na trenutak imaš osjećaj da si u Toskani. Samo domaća verzija. Cesta je duga gotovo osam kilometara i vijuga kroz Beljeve vinograde na južnim padinama Banovog brda. Na pola puta je vidikovac s kojeg se vide vinogradi, Podunavlje i, kad je vedro, Osijek.

INFO – Vinska cesta Belje, Kneževi Vinogradi – Ako uz vožnju želiš i kušanje, vinarija Belje ima obilazak vinograda, podruma i kušaonice u trajanju od 2 sata, od ponedjeljka do subote od 10 do 17 (to ovaj put nismo radili)

PAR STVARI KOJE TI ŠTEDE ŽIVCE

Kopački rit i Tikveš spoji u isti dan. Blizu su, a Tikveš ne radi svaki dan, pa provjeri dane prije nego složiš plan.

Susi’s Cakes ljeti radi samo od četvrtka do nedjelje, a zimi ne radi. Ako ideš van sezone, kolače naruči unaprijed.

Vinski dio puta planiraj s vozačem. Bijeli Gusak, K55, Josić i Belje u istom vikendu nisu za onoga tko vozi.

Ergela je jeftina i ne treba najava. Ali ako želiš vodiča, to je za grupe, pa se javi unaprijed.

Cijene i radna vremena se mijenjaju. Sve što je ovdje navedeno vrijedi u trenutku provjere, listopad 2026.

ZA KRAJ

I time završavam naše putovanje Slavonijom i Baranjom.

Vratit ćemo se sigurno, jer sam opet shvatila koliko toga ovdje još nismo vidjeli. Bizovačke toplice su nam ostale na popisu, a Tikvešu dugujem cijelu objavu.

Ako ideš samo na jednu stvar s ovog popisa, neka to bude baklava u Aljmašu. Jedna lokalka nam je rekla da je ne preskočimo. Sad to isto govorim tebi.

Putovanje je ostvareno u suradnji s Turističkom zajednicom Osječko-baranjske županije.

«